OVI LJUDI NIKAKO NE BI SMELI DA ULAZE U CRKVU: Bog jednu stvar ne prihvata, čak i da mu je sve drugo po volji
Pomirenje nije uvek lako, ali je neophodno za svakog vernika koji želi da se približi Bogu i živi u skladu sa hrišćanskim vrednostima.
Pomirenje nije uvek lako, ali je neophodno za svakog vernika koji želi da se približi Bogu i živi u skladu sa hrišćanskim vrednostima.
Sveti Teofan podseća da je tajna odnosa među osobama Trojice upravo u ovoj tajni Bogojavljenja postala jasna. Bog Otac govori sa neba, Bog Sin je prisutan kroz svoje krštenje, a Bog Duh Sveti silazi na Njega. Ovaj trenutak je takođe potvrda da je spasenje moguće jedino kroz Gospoda Isusa Hrista, uz blagodat Svetog Duha i po volji Boga Oca.
Verige su hrišćani čuvali zbog uspomene na velikog apostola i zbog njihove celebne moći, jer su se mnogi bolesnici izlečili dodirom o njih
Kao i uvek, i ovog puta podsećam da nasilje nikada nikome ništa dobro nije donelo, istakao je patrijarh Porfirije.
Ova misao svetog Teofana podseća nas da vera nije samo intelektualno shvatanje religijskih pojmova, već i unutrašnja transformacija koja se odražava kroz dela i ponašanje. On upozorava na opasnost od "lažne" pobožnosti – ljudi koji pokazuju spoljašnju veru, ali u privatnosti života ne žive u skladu sa tim. Na primer, mogu davati milostinju samo kada su u društvu drugih, ali kada su sami, okrenu se nečovječnoj ravnodušnosti; mogu se moliti pred ljudima, ali bez stvarne pobožnosti ili duhovne discipline.
Pavle je posle ucene svog zeta, svo imanje dao sestri i otišao u pustinju gde se podvizavao do smrti.
Savršeno očuvano i miomirisno telo srpskog svetitelja preneto je posle godinu dana od smrti u Srbiju, a njegove čudotvorne mošti navodno su izlečile mnoge Bugare i Srbe koji su pratili povorku na putu ka crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u manastiru Mileševa.
Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova.
Sveti Sava je bio najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje, koji je kasnije krenuo stopama svog sina i sam se zamonašio dobijajući ime Simeon.
Za Svetog Teofana, put ka istinskoj veri započinje pokajanjem. Pokajanje nije samo trenutni trenutak kajanja, već proces stalnog povratka k Bogu i preobražaja života. U tom procesu, vernik izgovara: „Sagreših, ali neću više. Hećy više da grešim, nego ću da živim po zapovestima“. Ove reči označavaju odlukost i posvećenost da se živi u skladu sa Božjim zapovestima, a to je osnovna snaga koja vodi kroz duhovni život.
Kao mladić je žudeo za duhovnim životom, zbog čega je odbegao u Svetu Goru gde se zamonašio 1192. godine u ruskom manastiru Sveti Pantelejmon.
Do 1992. godine ovo je bilo srpsko groblje, tu su se sahranjivali Srbi. Čak i u katastru ovo mesto je upisano kao "groblje", a ne kao "mezarje", kaže otac Luka za naš portal religija.rs.
Cilj neobičnog bogosluženja bio je da se privuku mlađi vernici i podstakne dijalog između savremene kulture i hrišćanske poruke.
Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Savremeno doba je prepuno izazova , a pušenje cigareta je svakako jedan od njih.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Na svakoj punoj sesiji konklave održavaju se po dve glasanja prepodne i dve poslepodne, a nakon drugog glasanja u svakom paru iz dimnjaka se uzdiže dim: crni, ukoliko izbor još nije postignut, ili beli, ako su kardinali postigli saglasnost.