ČITANJE JEVANĐELJA ZA 2. JUN: Odlomak iz Svetog pisma za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu
"Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod jer bez mene ne možete činiti ništa."
"Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod jer bez mene ne možete činiti ništa."
Svi muslimanski verski praznici računaju se po mesečevoj, a ne po sunčevoj godini, a Kurban-bajram je dva meseca i deset dana posle Ramazanskog bajrama.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
"A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi."
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja izražava zadovoljstvo što je ova inicijativa dobila podršku, kao jasan korak u afirmaciji verskih prava i poštovanju identiteta svih građana Srbije.
U unutrašnjosti kapele nalaze se zidovi oslikani ikonama uz pomoć životinjske krvi, loja i zemlje, kao i biblija stara 500 godina!
"U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama."
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Donosimo sve što treba da znate o jednom od najznačajnijih praznika na jevrejskom kalendaru.
Sestra Frensis Dominici Piskatela sa Long Ajlenda (Njujork) služi Katoličkoj crkvi od 1931. godine
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
Kroz poređenje sa ogledalom Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva duboku poruku o ljudskoj oholosti i pokazuje zašto onaj ko želi da ponizi svetinju na kraju razotkriva samoga sebe.