JEVANĐELJE ZA UTORAK, 28. JANUAR: Čitanje iz Svetog pisma za 32. ponedeljak po Pedesetnici
Jevanđelje po Luki.
Jevanđelje po Luki.
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Život prvih hrišćana je bio duboko prožet svešću o potrebi očuvanja moralne čistote. Sredstvo za očuvanje svetosti crkvene zajednice bilo je pokajanje, po rečima Svetog Jovana Preteče.
Na studentima je da odluče u kom univerzumu žele da žive. Da li je to onaj univerzum o kome im je sinoć govorio naslednik na prestolu Svetog Save ili u onom svetu u kome se izvrgavaju ruglu sve svetosavske vrednosti i sva srpska identitetska obeležja.
Crkva je posvećena Svetom proroku Iliji, a na severnoj strani crkve sačuvan je zapis urezan na gredi da je crkva građena 1821. godine. Crknu je sagradio seoski majstor Mitar Udovičić.
U ovim Jevanđeljima se govori o čudima Isusa Hrista, ali i o važnosti vere koja spašava.
Pošto su prvi Hrišćani bili stalno proganjani, jer Hrišćanstvo nije bilo priznato, morali su se skrivati i sporazumevati često s tajnim simbolima kojima su samo oni znali značenje.
Prizor je činio veliki broj duša preminulih, svetaca, a zajedno sa njima bili su anđeli.
Iza impozantne gvozdene kapije, nekoliko stotina metara pre samog manastira, nalaze se serpentine obrasle lekovitim biljem i cvećem neverovatnog izgleda i još neverovatnijih boja.
U ovom Jevanđelju se govori o tome kako je Isus Hrist pripovedao narodu neznabožačkom.
Kada monah preminе, telo se ne kupa niti presvlači, osim ako nije preminuo u mantiji, u tom slučaju mu se ona oblači.
Ovaj legendarni artefakt je ukrašena, pozlaćena kutija za koju se kaže da je pre 3.000 godina izgrađena od strane Izraelita kako bi čuvala kamenje na kojem su bili ispisani Deset Božijih zapovesti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Sveća, kolač i žito pripremaju se kao i obično, ističe Đurđević.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.