NEVEROVATNA PRIČA O MUČENIKU KOJI JE U ZAŠIVENOM DŽAKU BAČEN U MORE ZBOG VERE U HRISTA! Danas je Sveti Julijan Tarsijski!
Celu godinu vodao ga je namesnik carski za sobom iz grada u grad, mučeći ga i nagovarajući da se odrekne Hrista.
Celu godinu vodao ga je namesnik carski za sobom iz grada u grad, mučeći ga i nagovarajući da se odrekne Hrista.
Pravoslavna duhovnost uči da je govor dar koji mora služiti dobru - da izgrađuje, poučava, teši i moli.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Milost Božja se ne dobija pukim rečima ili formalnim obredima, već iskrenim i poniznim životom.
Kada je propovedao u predelima oko Ararata, uhvatili su ga neznabožci, razapeli na krst i ubili strelama.
Molitva je i način da se nosimo sa teškoćama, pronađemo mir i duhovno sazrevamo.
Sveštenik je onaj koji stoji na svetom mestu, posrednik je između Boga i ljudi, blagosilja narod, poučava istini i moli se za svakog čoveka.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.
Brak se posmatra i kao mala Crkva – mesto gde se uče vrlina, samoprevazilaženje i istinska ljubav, koja ne traži svoje, već se daje drugome.
Svetitelji su bili rođena braća.
Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.