ŠTA URADITI KAD VAS NEKO ISMEVA: Mudar savet Svetog Vasilija Velikog
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
U stvarnosti, mnoge odluke donosimo verujući da imamo punu kontrolu nad ishodom, ali to nije tako.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 20. četvrtak po Duhovima govori o unutrašnjoj borbi, demonima koji opsedaju pravednike i neuništivoj moći krsta koja pobedonosno sija kroz tamu.
To nije samo običaj, već trenutak molitve, zajedništva porodice i duhovne povezanosti sa svetiteljima koji nadahnjuju vernike kroz vekove.
Poziv vernicima, kroz podsećanja na reči Svetog apostola Pavla, da se uzdaju u Hrista i ne sablažnjavaju Njegovim delima.
U svetu punom iskušenja i sumnje, Zlatousti nas podseća da iskreno pokajanje i vera pretvaraju padove u unutrašnju snagu i vode ka bliini Boga.
Stojičević kaže da se iza kulisa geopolitičkih pritisaka odvija se hibridna operacija Zapada usmerena na potkopavanje Srpske i Ruske crkve — kroz medije, univerzitete i politiku gradi se mreža uticaja koja menja lice pravoslavlja.
Slava se prenosi s kolena na koleno, sa oca na sina, kao simbol porodičnog jedinstva i trajanja.
U besedi o glasu Gospodnjem na vodama, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva duboku istinu o svetu koji čuje Boga i o čoveku koji je zaboravio da sluša.
Dok mnogi govore o duhovnoj krizi na Zapadu, sve više ljudi upravo tamo pronalazi duboku, živu veru u Pravoslavlju. Dva nedavna talasa masovnih krštenja u Čileu i Holandiji svedoče o tome da istina nalazi put do srca, bez obzira na granice, kulturu ili jezik.
Duhovni život u pravoslavlju nije put ka samopotvrđivanju, već proces osvešćivanja sopstvenih granica i slabosti.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.