ZAŠTO NEKI LJUDI UVEK I IZNOVA STRADAJU! Monah Gervasije Agiorit kaže da ne shvataju jednu veoma važnu stvar
Iskušenja dolaze u raznim oblicima – kroz bolest, gubitke, nepravde, unutrašnje sumnje ili spoljašnje pritiske.
Iskušenja dolaze u raznim oblicima – kroz bolest, gubitke, nepravde, unutrašnje sumnje ili spoljašnje pritiske.
Brak je ikonografski odraz ljubavi između Isusa Hrista i Crkve - neprekidna borba za jedinstvo u ljubavi, koja uzdiže duše ka večnosti.
Vladika Nikolaj nas u svojoj besedi za 14. pondeljak po Duhovima vodi nas kroz svaki šamar, svaku pogrdu i svaki udarac Gospoda, otkrivajući neosporivu moć Božjeg promisla i prisutnost koja sve vidi – spolja i iznutra.
Svetogorski oci preporučuju molitvu koju mališani mogu izgovarati svake večeri – donosi im zaštitu, unutrašnji mir i duhovni razvoj.
Začeće, prema učenju Crkve, nije samo biološki proces već čin Božje volje i blagoslova.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Psiholozi ga zovu poremećaj ličnosti, a Sveti Oci – majkom svih strasti – posledice su iste: gubitak ljubavi, praznina i udaljavanje od Boga.
U nadahnutim rečima besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 14. utorak po Duhovima govori se o smislu Isaijinog proročanstva i snazi Hristovog glasa koji i danas odzvanja kroz Crkvu i čitavu vaseljenu.
Jedan od najvećih Svetih otaca otkriva kako nezasitost uništava dušu i zašto ni najveće bogatstvo ne donosi istinsku sreću.
U petak devedesetjednogodišnji nastojatelj manastira Svete Katarine se povlači sa funkcije, nakon burnih dana, međunarodnih pritisaka i unutrašnjih sukoba oko budućnosti jedne od najvažnijih pravoslavnih svetinja.
Moramo da naučimo da se borimo i da stražimo nad mislima, kaže otac Serafim.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Posle molitve u Pridvornom hramu razmotreni su izveštaji o radu, potvrđeni rezultati i definisani planovi koji će usmeriti administrativne i finansijske aktivnosti u narednom period
Crkva uči da je molitva za pokoj duše jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi, jer pruža ono što upokojeni sami više ne mogu da učine za sebe.
Sveštenik objašnjava zašto ovaj čuvar praznika, posta i porodičnog reda ima mesto koje nijedna aplikacija ne može da zameni.