ČITANJE JEVANĐELJA ZA 23. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za petak pete sedmice po Vaskrsu
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
U današnjoj pouci iz knjige Misli za svaki dan u godini, svetitelj poručuje da grešnici još imaju nade, ali da oni koji su otpali od vere svesno sebe izopštavaju iz Hristovog stada i postaju plen duhovnih zveri.
Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu.
U tišini podviga i molitve, iguman manastira Rukumija govori o biblijskom proroštvu – kraju jedne civilizacije, kao i dolasku antihrista i ruskom caru koji će biti utočište verujućih.
Od proročice Ane do Samarjanke – jevanđelski zapisi otkrivaju neobičnu bliskost Gospoda sa ženama različitog porekla i životne prošlosti, koje su verom, poniznošću i smelošću zadobile večnu bliskost s Njim.
Pesnik, general, naučnik i reformator – Jovan Dragašević je stvorio stih koji je prerastao u narodnu zapovest, ali njegovo ime danas retko ko zna. Njegova životna priča otkriva koliko snage može da nosi reč kada iza nje stoje znanje, vera i ljubav prema otadžbini.
Čovek stvarnost kreira. Ukoliko on ne utiče na stvarnost, utoliko će ona uticati na njega.
Mladi sovjetski vojnik koji je tokom rata prešao u islam i osnovao porodicu sa šestoro dece, danas u pravoslavnoj Rusiji pronalazi mir i ponovo grli korene koje rat nije mogao da izbriše
Gnev zamućuje rasuđivanje, pomračuje srce i udaljava čoveka od smirenja - vrline koja se u pravoslavlju smatra ključem spasenja.
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.
U zemlji poznatoj po liberalnim vrednostima i sekularizmu, raste broj mladih koji svoj mir i smisao pronalaze u liturgiji i veri drevne pravoslavne crkve - događaji okupljaju stotine tinejdžera, a hramovi postaju nova duhovna središta.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.