AKO OVO RADITE U OPASNOSTI STE DA BUDETE DEPRESIVNI: Upozorenje i poziv na buđenje: Rešenje postoji i u našim je rukama
Arhimandrit Vasilije Kostić podseća da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
Arhimandrit Vasilije Kostić podseća da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Davanje nije gubitak, to je način života koji oslobađa čoveka i otkriva mu istinsku radost i smisao postojanja.
Veteran američke vojske ispričao je kako se na Kosovu prvi put upoznao sa srpskim pravoslavljem.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
"Ne ostavi Otac mene samog; jer ja svagda činim što je njemu ugodno."
U Otkrivenju Jovanovom ovu reč susrećemo četiri puta, uvek u smislu slavoslovljenja i uvek u veoma očiglednom liturgijskom okviru.
"Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga izađoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla".
Reči ruskog sveca iz njegove knjige „Misli za svaki dan u godini“ podsećaju nas da je prava sloboda dar koji nam donosi Gospod, oslobađajući nas od lanaca neznanja, strasti i uznemirenosti – put ka unutrašnjem miru i večnoj radosti.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.