POVRATAK PRAVOSLAVLJU: Mahmud postao Stanko i poručio: "Uvek smo znali ko smo"
Mahmud je uvek znao ko je i šta je, svoje srpsko poreklo od pre 500 godina i imao je želju da se vrati u pravoslavlje.
Mahmud je uvek znao ko je i šta je, svoje srpsko poreklo od pre 500 godina i imao je želju da se vrati u pravoslavlje.
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
"Jer svaki koji čini zlo mrzi svetlost i ne ide ka svetlosti, da se ne razotkriju dela njegova, jer su zla".
Mudar odgovor na večito pitanje o veri i neveri daje nam veliki duhovnik XIX veka, kroz moćne misli koje i danas otvaraju oči i vode iz tame u svetlost.
U vremenu kada svetinje postaju meta relativizacije reči Svetog Pajsija odzvanjaju kao opomena: od umanjivanja svetitelja do opasnog puta ka zaboravu Boga kao Stvoritelja i Oca.
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
U pravoslavlju, spoljašnji izgled vernika, uključujući i frizuru, ne smatra se presudnim za duhovno spasenje, ali se, ipak, posmatra u svetlu simbolike, skromnosti i poštovanja određenog reda.
"Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin".
Za sredu druge sedmice po Vaskrsu, veliki duhovnik 19. veka u delu Misli za svaki dan u godini upućuje snažnu poruku današnjem čoveku – o istini se ne ćuti, a zabluda vodi u propast čak i kad se čini privlačnom i savremenom,
Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve Vasilije Kostić objašnjava zašto porodični ručak nije samo obrok, već temelj vaspitanja – i kako se u toj tihoj svakodnevici gradi ili ruši autoritet oca, toplina majke i snaga deteta.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Ona je tihi saputnik vernika u svakodnevnom životu.
Dok policija istražuje vandalizam nad pravoslavnim objektom, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke upozorava na atmosferu u javnom prostoru i ukazuje na širi društveni kontekst koji prati slučaj.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.