ŠTA SA VRBINIM VENČIĆIMA POSLE LAZAREVE SUBOTE: Sveštenik otkriva da se nikako ne smeju bacati, ali i zašto je Vrbica dečji praznik
Na današnji dan Hristos je uzviknuo: "Pustite decu k meni, i ne branite im, jer takvih je Carstvo Nebesko"!
Na današnji dan Hristos je uzviknuo: "Pustite decu k meni, i ne branite im, jer takvih je Carstvo Nebesko"!
"Lazare, izađi napolje!” I izađe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano".
U svom delu „Misli za svaki dan u godini“, veliki svetitelj tumači događaj vaskrsenja Lazara kao poziv svakom čoveku da, kroz vrlinu i iskrenu molitvu, doživi ličnu duhovnu preobrazbu već ovde i sada.
U atmosferi globalne nesigurnosti i smanjenog broja poklonika, Jerusalim ostaje svetionik vere – tišina ulica kroz koje je Bog hodao ponovo će biti osvećena molitvom i svetlom.
Brak u pravoslavnom učenju nije samo društvena institucija, već sveta tajna — zajednica dvoje ljudi koju je Bog blagoslovio i učinio svetom.
Nedavno je agencija Orthodoxia objavila jedno svedočenje mitropolita Edese, Ioilosa, koji je podelio čudesnu priču o jednoj porodici.
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Priča o monahu koji je svojim životom posvedočio da vera i molitva mogu da prevaziđu i najopasnije prepreke, pružajući nadu onima koji se suočavaju s nevoljama.
Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove.
Poštovati oca i majku znači poštovati dar života koji nam je Bog dao kroz njih.
Napominje da je pobeda nad rđavim navikama tek deo puta, koji treba preći kako bi dobili smirenje i duhovne darove od Boga.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Posni kolači iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. postaju prava poslastičarska molitva koja okuplja porodicu.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.