OVA IKONA JE TOLIKO MOĆNA, SVAKI DETALJ NOSI VELIKU SIMBOLIKU: 3 figure predstavljaju večnost, a mesto za stolom je namenjeno vama
Detalji ikone su vešto utkani, pa tako sa leve strane možemo videti Oca, Sin je u sredini , a Sveti Duh skroz desno.
Detalji ikone su vešto utkani, pa tako sa leve strane možemo videti Oca, Sin je u sredini , a Sveti Duh skroz desno.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Ukoliko čovek sebe vidi kao boljeg od drugih, ako ne priznaje sopstvenu grešnost, on se udaljava od Boga, jer preuzima mesto koje mu ne pripada - mesto sudiје i merila istine.
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika.
Odgovori Isus i reče joj: "Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu."
U četvrtoj nedelji po Vaskrsu, ruski svetac poziva svakog od nas da pređe iz spoljašnje vere u lično i živo iskustvo Hrista. Ova poruka vas neće ostaviti ravnodušnim.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
"Onaj koji je od Boga, reči Božije sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga."
Sveti Teofan Zatvornik u ponedeljak pete sedmice po Vaskrsu otkriva duhovni razlog neverovanja – ne samo tadašnjih Judejaca, već i savremenog čoveka. Njegove reči deluju kao ogoljeno ogledalo današnjice.
Jednom prilikom Danilo Lazović se podsetio neobičnog razgovora, koji je vodio sa svojim ocem u porti manastira Mileševa.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavlje uči da prava snaga nije u tome da čovek pobedi drugoga, već sebe.
Nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.