OVO JE POSTALA GLOBALNA EPIDEMIJA, ALI ŠTA JE TO? Svi smo "zaraženi", a lek postoji i evo gde se nalazi
"Sve bolesti proizilaze iz briga i nerviranja... Onaj ko se boji da će pasti, sve vreme se vuče" Sveti Porfirije Kavsokalivit.
"Sve bolesti proizilaze iz briga i nerviranja... Onaj ko se boji da će pasti, sve vreme se vuče" Sveti Porfirije Kavsokalivit.
Stub i Konstantinova statua postali su jedan od simbola Carigrada, što pokazuje i čuvena antička mapa Tabula Peutingeriana.
Da li poruke i postupci kontroverznog arhiepiskopa Carigradske patrijaršije Elpidofora predstavljaju most u hrišćanstvu, ili izazivaju razdor u pravoslavlju, pokazaće dani pred nama.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima.
"Eto postao si zdrav, više ne greši, da ti se što gore ne dogodi."
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
"Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći".
U svom razmatranju o neophodnosti vere u Božje čudo, ruski svetitelj ukazuje na opasnosti koje donosi odbacivanje tajne spasenja.
Zanatlija iz okoline Nikšića, koji je odbacivao postojanje Boga, suočen s paralizom bez leka, doživeo je susret sa svetiteljem koji mu je zauvek promenio život — a potom je svom sinu dao ime Vasilije.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavlje uči da prava snaga nije u tome da čovek pobedi drugoga, već sebe.
Nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.