JEVANĐELJE ZA SREDU, 25. DECEMBAR: Čitanje iz Svetog pisma za 27. sredu po Pedesetnici
Ovaj odlomak iz Jevanđelja po Luki govori o važnosti vere i pokajanja, naglašavajući da je Carstvo Božije dostupno onima koji dolaze kao deca, sa čistom verom.
Ovaj odlomak iz Jevanđelja po Luki govori o važnosti vere i pokajanja, naglašavajući da je Carstvo Božije dostupno onima koji dolaze kao deca, sa čistom verom.
Razum, kaže, može biti koristan u mnogim aspektima života, ali kada je u pitanju vera, on samo hladi našu predanost i slabi život u veri. Kao primer, Sveti Teofan koristi analogiju s hranom: kada neko okusi zdravu i ukusnu hranu, on je prepoznaje kao korisnu i ne treba mu naučna objašnjenja da bi bio siguran u njenu vrednost. Na sličan način, vera se prihvata kroz lično iskustvo, a razum nije ključ za njeno razumevanje, već upravo to lično duhovno iskustvo.
Ne postoji greh koji može pobediti Božju milost. Svi gresi svih ljudi zajedno ne mogu se uporediti s dubinom Božjeg milosrđa. Božja milost nas spasava besplatno.
Porodica Ivanović iz Paraćina napravila je mozaik za manastir Hilandar na Svetoj Gori, prikazujući scenu Vavedenja presvete Bogorodice. Mozaik, sa više od milion kamenčića, stakla i paste, rađen je četiri godine, koristeći staru inverznu tehniku, a biće postavljen na ulazu u Hilandar.
Malo ko zna da služba krštenja započinje molitvama protiv nečistih sila. Kako izgleda ovaj deo obreda i zašto je važan čak i kada se krštavaju novorođenčad?
Beseda igumana manastira Lešje, izazvala je oštre polemike na društvenim mrežama, podelivši mišljenja o njegovim stavovima i duhovnim iskustvima.
Dok jedni proslavljaju Badnji dan 24. decembra, a drugi 6. januara, suština ovog praznika ostaje nepromenjena – ljubav, mir i priprema za susret sa Spasiteljem. Otkrijte kako različite crkve obeležavaju ovaj dan iščekivanja Božića.
Sveti Teofan ukazuje da ljudski um nije sposoban da razjasni sve tajne, te da razumevanje dolazi kroz Božiju blagodat, Duh Sveti, i anđele, a ne ljudskim naporima. Neke stvari postaju jasne vremenom, dok druge ostaju nepoznate, čak i tokom celog života. On takođe naglašava da su neke tajne skrivene iz predostrožnosti, jer bi njihovo razumevanje pre vremena moglo biti štetno. Poruka ove misli je da čovek treba da bude smiren i veruje u Božiju mudrost, prihvatajući činjenicu da mnogo toga nije u njegovoj moći da shvati, te da vera i poniznost pred Božijom voljom vode do dubljeg duhovnog razumevanja. Taktika vere i smirenosti pred Božijim planom, iako ne razumevanje, donosi mir i spasenje.
U srcu Istanbula, u jednoj od najznačajnijih verskih proslava u poslednjim decenijama, sirijska pravoslavna zajednica obeležila je Božić u crkvi koja je simbol verske slobode i pomirenja prošlosti i sadašnjosti Turske.
Ovo dirljivo pojanje podseća na stradanje hrišćana u Siriji, dok glasmonahinje, pun vere i nade, odjekuje iz mesta gde se i dalje govori aramejski, jezik kojim je govorio Hrist.
U vremenu kada se često bavimo svakodnevnim brigama, važno je povremeno zastati i razmisliti o prolaznosti života i kaže da je samo jedan vek dovoljan da se sve promeni i nas svi zaborave, osim Boga.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Od kamenitih Mrkonjića i priča koje su vekovima čuvane u Hercegovini, do otkopavanja groba i kanonizacije u 21. veku - život Svete blažene Ane otkriva gotovo nepoznatu stranu porodice jednog od najvećih pravoslavnih svetitelja Balkana.
Prema tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, apostol Pavle ne govori o simbolici, već o stvarnom stanju čoveka koji bez Hristove svetlosti ostaje "bez života".