ODNOS CRKVE PREMA BOGATAŠIMA: Mudre reči vladike Nikolaja osvetljavaju razliku između zavisti i sažaljenja
Sveti Nikolaj Velimirović isticao je da Crkva sažaljeva bogataše ne zbog njihovog bogatstva, već zbog duhovne praznine koju ono nosi.
Sveti Nikolaj Velimirović isticao je da Crkva sažaljeva bogataše ne zbog njihovog bogatstva, već zbog duhovne praznine koju ono nosi.
Mnogi vernici na Atos dolaze da posete manastire, retki isposnice, a najređi su oni koji žele da pohode Karulju tzv. Svetogorsku pustinju.
Život u prošlosti je depresija, život u budućnosti je stres, kaže arhimandrit Vasilije.
U saopštenju se navodi da je Verska komisija, 1978. godine, Narodnom muzeju dala na čuvanje relikviju „gde je pod misterioznim okolnostima nestao njen najvredniji dragulj“.
U trci za onim što nam nedostaje, često zaboravljamo da budemo zahvalni za ono što već imamo. Kako naučiti da prepoznamo sreću u trenutku, umesto da je potcenjujemo dok tragamo za nečim neostvarenim?
U ovom Jevanđelju po Luki pripoveda se o tome kako Bog opominje bogatog čoveka da se ne usavršava samo u materijalnom bogatstvu već i u duhovnom.
Sveti Teofan naglašava da pravi hrišćanin ne bi trebalo da se bogati samo materijalnim stvarima, već da treba da traži bogatstvo koje dolazi od Boga. On nas poziva da, ukoliko steknemo bogatstvo, to učinimo sa svesti da je sve od Boga, i da ga posvetimo njegovoj službi. U stvari, istinsko bogatstvo je ono koje se deli sa potrebnima, jer je darivanje siromašnima način vraćanja Bogu onoga što nam je On poverio. On poziva na skromnost i odgovornost u upravljanju bogatstvom, ističući da pravi bogataš nije onaj koji akumulira materijalna dobra, već onaj koji se bogati dobrim delima, u službi Boga i ljudi.
U ovom Jevanđelju po Luki pripoveda se o tome kako je vera spasila bolesnog čoveka, koji se uzdao u Hrista, ali i o drugim duhovnim savetima Isusa namenjenim ljudima.
Sveti Teofan poručuje da sve do Hristovog povratka, vreme bude vreme Njegovog stradanja, koje se ne završava sa Njegovom žrtvom na krstu. Iako je Hristos lično stradao u jedno određeno vreme, On nastavlja da strada kroz verujuće, kroz njihovu borbu u veri, kroz njihov odgoj i vaspitanje u hrišćanskom duhu, i kroz stradanja koja dolaze usled spoljašnjih i unutrašnjih neprijateljstava. Sveti Teofan dalje objašnjava da je savez između Boga i verujućih živ, a ne samo apstraktan ili moralni. Hristos, kao Glava, ujedinjen je sa svakim vernikom, tako da sve što oni pate, On takođe deli.
Nakon što je Hajat Tahrir al-Šam preuzeo vlast, hrišćanske zajednice suočavaju se sa radikalizacijom. Kako će međunarodna zajednica reagovati na sve veću opasnost po kulturno i versko nasleđe Bliskog istoka?
U duhovnom pristupu bračnim krizama, otac Gojko Perović ističe važnosti ljubavi i strpljenja, ali govori i o granicama koje ne treba preći i kada je pomirenje besmisleno.
Opasnost ove strasti leži u tome što ona direktno skrnavi ljudsko telo koje je, prema rečima svetog apostola Pavla, hram Duha svetoga.
Njegov život ostao je upamćen po hrabrosti kojom je bodrio svoju pastvu da istraje u veri i to u vreme najžešćih progona hrišćana.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Bitno je samo ne gubiti nadu.
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.
Glasovi iz crkava širom sveta sve su glasniji: Patrijarh Porfirije i jerarsi upozoravaju na atmosferu u kojoj je tragedija postala moguća.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.