U OVOM MANASTIRU LJUDI PRONALAZE SPAS: Mole se pred čudotvornom ikonom, a evo kako je ona dospela tu
Novi manastir Jovanje izgrađen je 1957. godine, nakon izgradnje jezera, za vreme patrijarha Germana.
Novi manastir Jovanje izgrađen je 1957. godine, nakon izgradnje jezera, za vreme patrijarha Germana.
Kad je car Lav ubijen, ikone su vraćene u crkve i Prokopije se vratio u svoj manastir gde je proveo ostatak života u miru
Otkrijte duboku simboliku odabira Blažene Ksenije da nakon što joj se muž upokojio, nosi njegovu odeću i kako je kroz ovu transformaciju postala snažan svetionik vere i duhovnog oslobođenja.
Svoju mladost, do 25. godine, proveo je u rodnom gradu, kada je napustio roditeljski dom i svetski život i udaljio se u Misirsku pustinju.
Crkvom je upravljao dvadesetdve godine i četiri meseca.
Zla Irodijada je naredila da se glava Svetog Jovana ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se plašila da strašni prorok nekako ne vaskrsne.
Bio je u savezništvu sa Vizantijom, što mu nije pomoglo da zaštiti svoju zemlju od cara Samuila, koji je osvojio Duklju 1009/1010, a njega utamničio u Prespi, na jugozapadu današnje Makedonije.
Sva trojica svetitelja, koje Srpska pravoslavna crkva proslavlja 16. marta, bili su drugovi Svetog Teodora Tirona.
Zbog svoje mudrosti i dobročinstva bio je izabran za episkopa i upravljao crkvom Božjom s ljubavlju i revnošću.
Preokret u njenom životu napravio je neki stari monah German, i to nehotično.
Junački je ustao protiv ikonoboraca radi zaštite poštovanja svetih ikona.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Liturgiju je služio mitropolit Atanasije, koji je pozvao vernike da slede Hristov put i postanu lovci ljudi radi spasenja duša.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.