DANAS SLAVIMO SPOMEN NA ČUDA ARHANGELA MIHAILA: Nebeski zaštitnik čijim blagoslovom izvire lekovita voda
U drevnom mestu Honi, ovaj svetac se ukazao da sačuva hrišćansku svetinju, isceli mnoge i vernicima donese snagu u njihovim duhovnim borbama.
U drevnom mestu Honi, ovaj svetac se ukazao da sačuva hrišćansku svetinju, isceli mnoge i vernicima donese snagu u njihovim duhovnim borbama.
U vreme cara Iroda, kada su nevina deca stradala, ovo dvoje svetitelja postali su svedoci patnji, ali i čudesa. Njihov život obasjan je Božjom milošću, a danas ih vernici proslavljaju kao simbole nade i roditeljske ljubavi.
U danu kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja sećanje na ovog svetitelja, podsećamo se priče o njegovom neustrašivom stavu pred idolopoklonicima i o tragediji troje dece koja su delila njegovu žrtvu.
Kroz svoju izuzetnu službu i nepokolebljivu hrabrost, ovaj svetac je postavio temelje Srpske pravoslavne crkve, ostavljajući trajan pečat na istoriji i duhovnom životu Srba. Njegova duhovna baština i dalje svetli kao putokaz za sve vernike.
Današnji dan, obeležen sećanjem na život i stradanje ovog sveca, podseća sve nas na hrabrost i postojanost vere. Njegova žrtva nije samo svedočanstvo prošlih vremena, već i nadahnuće svakom verniku da u svom životu nosi svetlost Hristovog vaskrsenja, bez obzira na iskušenja i izazove.
Slavimo sveca koji je molitvom i verom pomogao hiljadama duša, isceljujući ih i darujući im nadu. Njegov život, proveden na stubu u postu i tišini, ostaje simbol vere i milosti, dok se na mestu njegovog stuba i danas događaju mnoga čudesa.
Krsni hod desetina hiljada vernika, sveštenstva i monaštva, konjanici u istorijskim oklopima i simboličan prolazak brodova oživljaveli su trovekovni put moštiju nebeskog zaštitnika grada.
Dan posle Male Gospojine, pravoslavni svet proslavlja ugodnike Božje iz Nazareta, roditelje Presvete Bogorodice. Iako ovaj praznik u crkvenom kalendaru nije obeležen crvenim slovom, u narodu je izuzetno poštovan.
Iako se tokom vekova mnogo šta menjalo u životima i običajima našeg naroda, slava je čuvana kao najveća svetinja i upražnjavala se i u ratovima, i u igznanstvima, i u bolnicama i kada se imalo i kada nije.
Ovaj sveti dan podseća nas na snagu vere i ljubavi. Ujedinjuje nas u molitvi i zahvalnosti za dar života i spasenja.
Kao pastir iz Likaonije, suočen sa surovim progonima i iskušenjima, ovaj svetac je svojom nepokolebljivom verom i hrabrošću postao simbol duhovne snage, ostavivši dubok i trajan uticaj u hrišćanskoj tradiciji.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vasilija Amasijskog po starom i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Isaije, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.