DANAS JE CRNO SLOVO! Slavimo Svetog Atanasija Velikog
Za savet, utehu i moralnu potporu često je odlazio svetom Antoniju, koga je on poštovao kao svoga duhovnog oca.
Za savet, utehu i moralnu potporu često je odlazio svetom Antoniju, koga je on poštovao kao svoga duhovnog oca.
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Patrijarh jerusalimski, Sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg.
Do kakve je duhovne visine dostigao ovaj monah, svedočio je niko drugi do sveti Antonije Veliki, koji je jednom, posetivši Pavla, video kako mu zveri i ptice služe.
Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav.
Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka.
Upokoji se mirno u kada je imao sto pet godina.
Osam godina je proveo u izgnanstvu, trpeljivo noseći sve bede i sva poniženja.
Kada je izašla careva zapovest o gonjenju hrišćana, Nearh se pripremao za smrt, ali bio je veoma tužan što nije uspeo da svoga druga Polievkta prevede u pravu veru.
Sačuvano je njegovo žitije, koje govori o brojnim delima isceljenja, pa i vaskrsenja iz mrtvih.
Jovanjdan je česta slava u Srba, smatra se četvrtom po brojnosti.
Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom gledala je kako su ga ubijali i sve vreme se molila Bogu za Stefana.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.