TAJNA KOJU MNOGI IZBEGAVAJU, A BEZ NJE NEMA MIRA: Kako ispovest zaista menja život po učenju svetih otaca
Pokajanje, prema učenju velikih duhovnika 20. veka, nije samo duhovna obaveza već i put ka oslobođenju duše i vraćanju unutrašnjeg mira.
Pokajanje, prema učenju velikih duhovnika 20. veka, nije samo duhovna obaveza već i put ka oslobođenju duše i vraćanju unutrašnjeg mira.
Otac Željko Marković jednom prilikom je govorio o tome kako naše misli mogu uticati na zdravlje, navodeći primer stvaranja čira na želucu zbog nakupljenih negativnih emocija.
U vremenu kada smo često preplavljeni haosom i zabludama, reči igumana Manastira Podmaije pozivaju na oslobađanje od greha kroz svete tajne. One osvetljavaju konkretan put koji vodi ka životu ispunjenom radošću i istinskim vrednostima.
Sveti Teofan upozorava na opasnost povratka grehova i slabosti. Kao što se fizičke bolesti mogu vratiti ako ne vodimo računa o svom zdravlju, tako i greh može ponovo zavladati našim srcem ukoliko ne pazimo na svoje misli, reči i dela. Važno je, naglašava, da budemo trezveni i budni u svom duhovnom životu, da se molimo i svesno izbegavamo situacije koje mogu dovesti do ponovnog pada. On, takođe, ukazuje na značaj ispovesti i ispunjenja epitimije, naglašavajući da u tome leži velika snaga. Svi koji se bore sa grehovnim navikama često su neodlučni ili su nedovoljno svesni svojih postupaka.
Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Pravednicima se nevolje daju da još više uznapreduju, a grešnicima se nevolje daju radi očišćenja. Greh se ne čisti bez nevolje.
U svetu punom stresa i izazova, mnogi se bore sa osećajem beznađa. Pravoslavna vera pruža ne samo utehu, već i konkretne duhovne pouke za prevazilaženje najtežih unutrašnjih kriza.
Zatvaranje u sebe i potiskivanje emocija vodi ne samo duhovnom, već i fizičkom pucanju, upozorava arhimandrit i očinski nas upućuje kako ispovest postaje put prema celovitom ozdravljenju duše i tela.
Mnogi vernici pokušavaju da klasifikuju grehove, ali starešina Crkve Svete Trojice na Rumiji ukazuje na to da takvo razmišljanje vodi u opasnost i objašnjava zašto je istinsko pokajanje jedini put ka unutrašnjoj čistoti i Božjem prisustvu u nama.
Uoči početka Velikogospojinskog posta, pravoslavni vernici u Srbiji okupljaju se u molitvi, praštanju i ljubavi, pripremajući se za dve nedelje duhovnog uzdržanja i približavanja Bogu kroz smirenje i pokajanje.
Da bi naša ispovest bila ugodna Bogu, ona mora biti iskrena, istinita, bez preuveličavanja, prožeta smirenjem. Otac Nektarije u svojoj knjizi “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu” objašnjava šta treba imati na umu pre nego što primimo Svetu tajnu pokajanja.
Paroh prve nevesinjske parohije, jerej Mladen Čalija potvrđuje reči svoje sugrađanke Zvjezdane Kijac koja pred kamerama govori o čudotvornom isceljenju i priseća se noći u kojoj su svetlost i svetost obasjali njen dom i omogućili joj da, posle godina provedenih u postelji, ustane na svoje noge.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.