"KADA TO OSETIŠ BUDI ISKREN PREMA SEBI": Vladika Ilarion otkriva šta se krije iza osude
Episkop novobrdski i vikar patrijarha Porfirija objašnjava da osuđujemo druge zbog stvari koje nismo raskrstili sa nama samima.
Episkop novobrdski i vikar patrijarha Porfirija objašnjava da osuđujemo druge zbog stvari koje nismo raskrstili sa nama samima.
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Sveti Teofan ukazuje na to da mnogi ljudi ne shvataju ozbiljnost sablazni, kao ni greh osuđivanja. Sablaznitelj može biti slep za posledice svojih postupaka, šireći nesreću i zlo, dok osuđivač već nosi teret svoje grešnosti. Zbog toga ljudi često žive neoprezno, ne razmišljajući o tome da svojim ponašanjem mogu postati uzrok greha drugih, dok u isto vreme nisu svesni vlastite krivice. Njegova poruka je, dakle, poziv na opreznost i odgovornost u životu. Poziva ljude da razmišljaju o svojim postupcima i rečima, da ne budu izvor sablazni i greha za druge, i da budu svesni ozbiljnosti greha osuđivanja.
Sveti Teofan, kroz ovaj događaj, ukazuje na to da se vrlo često ono što spolja izgleda kao revnost prema zakonu, u stvari skriva duh osuđivanja i ogovaranja. Takav duh je prisutan u ljudima koji, umesto da traže opravdanje za postupke drugih, uvek nastoje da ih vide u negativnom svetlu. Ovaj duh osuđivanja, kako napominje Sveti Teofan, potiče iz nesavršenosti samog srca, jer ljudi skloni osudi često to čine kako bi opravdali svoje vlastite slabosti i greške. On nas upozorava da smo skloni da prebrzo donosimo zaključke o postupcima drugih, bez da uzmemo u obzir širu sliku ili unutrašnje motive tih postupaka.
U svojoj knjizi za četvrti petak posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas poziva da ne sudimo drugima, već da umesto toga razvijamo milostivo srce. Uči nas kako treba da osećamo sažaljenje prema onima koji greše, kako bi zli poziv na osuđivanje zamro u našim srcima.
Druge subote posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas u svojoj knjizi podseća na reči jevanđeliste Mateja i upućuje nas kako da naučimo da prepoznamo i izbegnemo ovu duhovnu bolest kroz pokajanje i milosrđe.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Eparhija poručila je da se poklonička putovanja u manastire radi molitve i bogosluženja ne mogu izjednačiti sa turističkim programima.
Posle opsežne potrage uhapšen muškarac koji se sumnjiči da je zapalio oltar kod crkve Svetog Jakova i ispisao uvredljive poruke na Gospinom kipu; policija nastavlja istragu kako bi utvrdila motiv napada.
Tokom posete Podgorici i Nikšiću, patrijarh srpski istakao je da Sveta Liturgija prevazilazi sve podele među ljudima.