ČITANJE JEVANĐELJA ZA 28. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za sredu šeste sedmice po Vaskrsu
"I ko čuje moje reči i ne veruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svetu, nego da spasem svet."
"I ko čuje moje reči i ne veruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svetu, nego da spasem svet."
Donosimo vam pregled važnih, ponekad iznenađujućih podataka koji obogaćuju razumevanje Svetog pisma.
"Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti."
"A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i onde boravljaše sa učenicima svojim. "
"Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svom; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mom i Ocu vašem, i Bogu mom i Bogu vašem.“
U Knjizi o Jovu (28,18) kristali i dragoceni kamenovi upoređuju se s mudrošću - i pokazuje se da je mudrost dragocenija i vrednija od svih dragulja.
"Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome."
"Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. 28. I ja im dajem život večni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje."
"Ja sam vrata; ako ko uđe kroz mene spašće se, i ući će i izaći će, i pašu će naći."
Ima i mnogo drugo što učini Isus, koje kad bi se redom napisalo, ni u sami svet, mislim, ne bi stale napisane knjige.
Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama, pa prođe između njih i tako otide.
"Onaj koji je od Boga, reči Božije sluša; zato vi ne slušate, jer niste od Boga."
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.