KO JE “PUCAO” U HRISTA: Otkrivamo tajnu tri velike rane na srpskim svetinjama
Kroz tri "upucane" freske, prikazuju dramatične događaje koji govore o krvavim i tragičnim momentima u istoriji nekadašnje Jugoslavije.
Kroz tri "upucane" freske, prikazuju dramatične događaje koji govore o krvavim i tragičnim momentima u istoriji nekadašnje Jugoslavije.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Sveti Teofan savetuje ljude da se čvrsto drže Crkve i njenih običaja jer oni pomažu u razvijanju blagodati u nama. Međutim, važno je imati na umu da su ti običaji samo sredstva za postizanje duhovnog rasta, a ne krajnji cilj. Cilj je da se, uz Božiju pomoć, postane sposoban za dobra dela.
Kao mladić posetio je Simeona Stolpnika, koji ga blagoslovio, i prorekao mu veliku duhovnu slavu.
Sveti Teofan nam u ovoj misli poručuje da u svetu u kojem su prisutni brojni uticaji i različita učenja, važno je da se ne zanosimo prolaznim i promenljivim stavovima. Iako danas, kao i u vreme Hrista, postoji mnoštvo teorija, istinska mudrost i spasenje dolaze kroz veru u Boga i življenje u skladu sa Njegovim zapovestima. On upozorava da ljudska mudrost, ma koliko bila "moderna", ne može zameniti večnu istinu Božje reči.
Život je posvetio zaštiti pravde i nevinih, kao i utemeljivanju pravoslavlja u hrišćanstvu.
Odrasla je, kaže, u pravoslavnoj porodici, bila je krštena, svi praznici su obeležavani, ali naglašava da ih nikad nije osećala.
Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Kada je Polievkt saznao zašto mu prijatelj tuguje, obećao je da će preći u hrišćanstvo.
Sveti Teofan naglašava da supružnici treba da ispune zapovest ljubavi i međusobnog podnošenja: "Nosite bremena jedan drugoga“. Trpljenje, kako on objašnjava, ne smanjuje ljubav, već je učvršćuje, dok izbegavanje toga samo povećava nesuglasice i čini da sitnice postanu nepremostive prepreke. U njegovim rečima, um nam je dat da bismo život usmeravali ka dobroti, da bismo prevazišli nesuglasice kroz blagorazumnost. Kada ta blagorazumnost izostane, to je znak da je cilj života postao isključivo težnja za uživanjem, a ne za zajedničkim dobrima, što često vodi razvodu i raspadu porodice.
Razdelili su sve svoje imanje sirotinji, a oni su se zamonašili.
Poruka Svetog Teofana je jasna - pravi put spasenja zahteva da se podvrgnemo ognjenom očišćenju kroz unutrašnje pročišćavanje, što je proces u kojem duša prolazi kroz patnju i čišćenje strasti, kao što se metal čisti vatrom. Samo onaj ko je spreman na takvu žrtvu i unutrašnje čišćenje može postati prijatna žrtva Bogu, koja je u stanju da se potpuno posveti Božijoj volji. Na kraju, bez ovog duhovnog "posoljenja ognjem", nema spasenja, jer je samo kroz ovo pročišćenje moguće izbaviti se od večnog ognja.
Dopisnik RIA Novosti zabeležio je video snimkom šta se dešava sa ikonom.
Festival 18. juna u 20.00 otvara svetski poznata izraelska pevačica Jahala Lačmiš, čiji glasnosi melodije i sećanja iz mnogih muzičkih tradicija.
Crkva Ružica je neka vrsta dokaza da je Beograd bio i ostao hrišćanski grad.
Vrlo pažljivo pročitajte njegove najveće misli, jer su do sada uticale na svet svakog ko ih je prošitao i to - na bolje.
Pustinjak koji je zaustavio cara i predvideo njegovu smrt. Prepodobni Isakije ispovednik napustio je tišinu pustinje da bi stao u odbranu vere i istine pred vladarom koji je progonio pravoslavne.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Rođena je u uglednoj aristokratskoj porodici u Nemačkoj, a sada je monahinja Jovana u manastiru Soko Grad kod Ljubovije, u Eparhiji šabačkoj.