ZBOG VERE I LJUBAVI PREMA HRISTU BAČENI SU U OGNJENU PEĆ: Danas su Sveti mučenici Akindin, Pigasije i drugi sa njima!
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici na današnji dan proslavljaju veći broj svetitelja.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici na današnji dan proslavljaju veći broj svetitelja.
Ljubopitljivost se, kaže Sveti Teofan, ne zadovoljava samo istinom, već traži nešto više - novu i uzbudljivu ideju, koja često biva samo privid istine. Ove "novine“ postaju zamke koje odvode um od stvarne istine Božije. U današnjem svetu, svetli primer za to može biti opasan trend prekomernog teorijskog preispitivanja u nauci i filozofiji, koji je često udaljen od temeljne i jednostavne istine o postanku sveta, koja je izrečena u Svetom Pismu: "Reče i postade; zapovedi i sazda se.“ On nas poziva da se setimo da je istina Božija prosta i jasna, bez obzira na to koliko sofisticirane i zamršene bile ljudske ideje i teorije.
Nema tu mesta pričama da se nešto tu ne sme dirati 40 dana, to su klasične bapske priče, kaže sveštenik.
Molitva prenosi iskrene emocije roditelja i želju da Bog bude vođa deci na životnom putu, kako bi ih sačuvao od nevolja i poroka koji se nameću.
Sveti Teofan Zatvornik za 21. ponedeljak po Pedesetnici u svojoj knjizi, osvetljava unutrašnju borbu između spoljašnje časti i iskrene vere kroz priču o Simonu fariseju i grešnici koja prilazi Hristu. Spoljašnja dela mogu doneti osećaj samopravednosti, ali samo iskreno pokajanje i unutrašnja posvećenost približavaju nas Bogu.
Progonjen, ali neumoran, ovaj ugodnik Božji je kroz molitvu i žrtvu osvetlio puteve onima koji su bili u tami. Njegovo povlačenje u samoću postalo je svetionik vernicima, a njegovu čudesnu priču Srpska pravoslavna crkva danas sa poštovanjem obeležava.
Osuda se u hrišćanstvu tretira kao greh.
Sveti Teofan nas upozorava na duboku unutrašnju dilemu: pokajanje nije samo izgovaranje reči, već istinska promena srca i života. Grešnik ne treba da se zadovolji samo spoljašnjim postupcima i obredima, već mora u svom srcu nositi osećanje grešnosti. Iako se trudimo da živimo pravedno, i dok činimo dobra dela, uvek treba da budemo svesni svojih slabosti i nesavršenosti. Ovo osećanje grešnosti nije samo intelektualna spoznaja, već duboko duhovno iskustvo koje nas vodi ka istinskoj pokori.
Kada bi ponestalo dobrovoljaca za borbe, Liju su u arenu izvodili hrišćane, koje je ubijao sa sadističkim zadovoljstvom. Mladi hrišćanin Nestor više to nije mogao da trpi i odlučio je da Liju izađe na megdan.
Marija je unapred prorečena, najpre od Boga (u razgovoru sa zmijom), a potom i kroz prorokovanja Isaija, Jezekinja, Danila, Avakuma, cara Davida...
Sveti Teofan objašnjava da, kada neko iskreno traži istinu, ta istina se otkriva sama po sebi, kroz iskustvo i delovanje Božije. Takva osoba neće imati potrebu da postavlja dodatna pitanja, jer će istina postati očigledna i neupitna kroz iskustvo susreta s Božijim delovanjem. On naglašava da opitno iskustvo, lično susretanje s Božjom silom, ima sposobnost da umiri sve sumnje i pitanja, jer istina nije nešto što se samo intelektualno razmatra, već nešto što se doživljava i spoznaje u dubokom srcu. S druge strane, on upozorava da oni koji već imaju čvrstu odlučnost da ne veruju, koji traže opravdanje za svoju neveru, neće biti zadovoljni ni sa najjasnijim dokazima ili ukazanjima.
Arijanci su najpre pokušali dva svetitelja da potplate, ali kada su oni to odbili s prezrenjem, osuđeni su na smrt.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
ravoslavni vernici po starom kalendaru, dok po novom kalendaru slave Treći dan Božića. Katolici takođe obeležavaju Treći dan Božića i Svetog Stefana arhiđakona, dok Jevreji i muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnom bogosluženju.
Suočavanje sa brigama i prazninom može biti iskušenje, ali Isihastina reč pokazuje put ka istinskoj slobodi duhovnog života.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.