DANAS JE CRVENO SLOVO! Slavimo Spasovdan - Vaznesenje Gospodnje!
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog.
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog.
Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira.
Hrišćanski dom je mala crkva, u kojoj roditelji imaju zadatak da kroz ljubav, strpljenje i molitvu uvode dete u život vere i vrline.
Manje od godinu dana pošto je prošla kroz dvostruku mastektomiju nakon što je saznala da ima treći stadijum raka dojke, posle pregleda na PET skeniru, lekar joj je saopštio ono što niko ne želi da čuje.
Smirenje, trudoljublje i uzdržanje ovog svetog oca bilo je i ostalo redak primer za podražavanje ogromnog broja monaha.
Savremeni čovek očajnički traži mir u tehnikama savremenog sveta, ali pravi odgovor na unutrašnji nemir, tvrdi iguman manastira Podmaine, nalazi se u povratku ritmu Crkve – tamo gde srce konačno pronalazi istinski smisao i spasenje.
Česticu artosa, koju su dobili u Crkvi, vernici sa strahopoštovanjem čuvaju kao duhovni lek od bolesti i nemoći.
Srce pravoslavnog odnosa prema grehu jeste pokajanje.
Pričešću se prilazi s najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć, istakao je otac Dimitrije.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
Po njenoj molitvi, grom je udario u idola i razbio ga u komade.
Episkop novobrdski objašnjava kak oje greh napravio put koji mi treba da pređemo trudom, da bismo se vratili u zagrljaj našem nebeskom Ocu, a i našem bratu i sestri.
Dok savremeno društvo često posmatra razvod kao nešto uobičajeno, Crkva ga vidi kao bolan i krajnji izlaz, moguć samo u retkim, izuzetno teškim situacijama.
Zadržavanje čistote misli i uzdržavanje u dane koje Crkva preporučuje – sredom i petkom, tokom velikih postova i prazničnih dana – nije samo tradicija, već čin slobodne volje da se živi u skladu s Božijom promisli.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
U izuzetnoj pouci za nedelju pete sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj otkriva večiti sukob između proste vere i lukavog neverja, kroz priču o čoveku koji je video svetlost i očima i srcem.
Živeo je sto petnaest godina.
Otac Jovo kaže da je svako prizvan u Carstvo Božje, svakog čega i Sud, ali da ljudi ne treba da žive u mržnji, jer takvi ne možemo pristupiti Gospodu.
Kumstvo se u tradicionalnom smislu ne bira iznova - ono se nasleđuje, prenosi "s kolena na koleno“, tj. sa oca na sina.
Brak i porodica su pozvani da budu slika Hristove ljubavi prema Crkvi: bezuslovna, verna i žrtvena.
Oni su ubedili prvo Kagana da se krsti, a zatim i mnogo naroda preveli u hrišćanstvo. Po povratku u Carigrad sastavili su slovensku azbuku od 38 slova i počeli da prevode crkvene knjige sa grčkog na slovenski.
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Gnev zamućuje rasuđivanje, pomračuje srce i udaljava čoveka od smirenja - vrline koja se u pravoslavlju smatra ključem spasenja.
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.
Pošto je uspeo da mnoge obrati veri Hristovoj, namučen je i najzad na krstu raspet.
Svetitelj se javio u snu jednom svešteniku u Bariju i rekao mu da se mošti prenesu u Bari, koji je u to vreme bio pravoslavni grad.
Sveti Oci su učili da bez smirenja nema spasenja.
Pravoslavlje uči da svaki čovek pri rođenju dobija svog anđela čuvara.
Prema predanju, Sveti Jovan Bogoslov, jedan od najbližih Hristovih učenika i autor Jevanđelja po Jovanu, nije doživeo telesnu smrt u klasičnom smislu.
Sve što dolazi iz Božje ruke dolazi iz ljubavi.
Zastrašujuće samo da se pomsili, a kako li je tek kad se proživi?
Svi oni koji su sumnjali u Sina Božjeg u velikom strahu i divljenju su posmatrali to nebesko znamenje, koje je sijalo neopisivom svetlošću, jačom od sunčeve.
Otac Viso je popravljao krov crkve kada se on urušio, a on propao unutar crkvenog objekta.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Prenos moštiju Svetog Save iz Trnove, gde je bio sahranjen, u Manastir Mileševu, dogodio se za vreme vladavine kralja Vladislava 1237. godine, 19. maja po novom, a 6. maja po starom kalendaru.
Sveti Teofan Zatvornik u ponedeljak pete sedmice po Vaskrsu otkriva duhovni razlog neverovanja – ne samo tadašnjih Judejaca, već i savremenog čoveka. Njegove reči deluju kao ogoljeno ogledalo današnjice.
Jov se smatra uzorom trpeljivog podnošenja svakog stradanja, koje Bog na nas šalje, i praobrazom stradajućeg Gospoda Isusa.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Ukoliko čovek sebe vidi kao boljeg od drugih, ako ne priznaje sopstvenu grešnost, on se udaljava od Boga, jer preuzima mesto koje mu ne pripada - mesto sudiје i merila istine.
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika.
Posle svetih tajni, mitropolit šumadijski uputio je snažne poruke nade i vere, govoreći o snazi molitve, čudotvornom dejstvu Svetog Vasilija i vremenu koje zahteva nepokolebljivo oslanjanje na Boga.
U četvrtoj nedelji po Vaskrsu, ruski svetac poziva svakog od nas da pređe iz spoljašnje vere u lično i živo iskustvo Hrista. Ova poruka vas neće ostaviti ravnodušnim.
Kada je odbila da se uda, toliko je naljutila svoga oca da je hteo da je muči, ali čudesnim načinom ona ga je prevela u hrišćanstvo.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Nekada nam se putevi koje nismo birali, oni koje nismo želeli, pokažu kao najplodonosniji.
U Otkrivenju Jovanovom ovu reč susrećemo četiri puta, uvek u smislu slavoslovljenja i uvek u veoma očiglednom liturgijskom okviru.
Nju je majka lično predala mučiteljima.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.
Davanje nije gubitak, to je način života koji oslobađa čoveka i otkriva mu istinsku radost i smisao postojanja.
Bračnim pravilima Srpske pravoslavne crkve propisano je da lica, koja žele da sklope brak, odlaze zajedno sa roditeljima i kumovima kod sveštenika.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Lekari su morali da operišu vladiku.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Pre nego što se prijavi za posao van Crkve, sveštenik mora zatražiti i dobiti pismeni blagoslov od nadležnog episkopa., piše u Preambuli.
U četvrtak četvrte sedmice po Vaskrsu, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini poziva vernike da se ne boje razlikovati svetlost od tame – jer onaj ko odvaja od Hrista, odvaja od istine, života i spasenja.
Bio je prinuđen da se krije od gonitelja čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama.
Monasi ili "crno duhovenstvo" polažu zavet, a otac Petar objašnjava moraju li to da urade i beli monasi i monahinje.
Svetac čiji praznik danas obeležava Srpska pravoslavna crkva, bio je svedok Božje reči u vremenu kada je istina bolela više od mača; njegova hrabrost, suze i vizije postali su večni znak da poslušnost Bogu nikada nije bez značenja, čak i kada vodi u progonstvo i smrt.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", u pouci za utorak četvrte sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj piše o tome zašto svet ustaje protiv onih koji istinski pripadaju Hristu i kako se verujući mogu odupreti sili tame koja deluje kroz svet.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.