KAKO PREŽIVETI DANAŠNJE VREME: Otac Vasilije je tvrdio da postoji samo jedan način da se opstane u ovom "kijametu svetskom"
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Ako je duša malo osetljivija, psihički će da padne, objašnjavao je otac Vasilije.
Sveti Teofan nas podseća da je priča o pričešću mnogo dublja od same obredne radnje. Ona je u suštini poziv na najtešnje opštenje sa Gospodom, na zajedništvo sa njim, koje je početak i kraj našeg duhovnog života. Pričešće nas podseća da je sam Gospod izvor života, i da je to zajedništvo sa njim ono što nas istinski ispunjava i vodi ka spasenju. Ovaj proces nije samo istorijski događaj, već traje kroz sve vekove i biće prisutan u večnosti, jer je ta večna hranidba neophodna za duhovni život svih verujućih.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici na današnji dan proslavljaju veći broj svetitelja.
Ljubopitljivost se, kaže Sveti Teofan, ne zadovoljava samo istinom, već traži nešto više - novu i uzbudljivu ideju, koja često biva samo privid istine. Ove "novine“ postaju zamke koje odvode um od stvarne istine Božije. U današnjem svetu, svetli primer za to može biti opasan trend prekomernog teorijskog preispitivanja u nauci i filozofiji, koji je često udaljen od temeljne i jednostavne istine o postanku sveta, koja je izrečena u Svetom Pismu: "Reče i postade; zapovedi i sazda se.“ On nas poziva da se setimo da je istina Božija prosta i jasna, bez obzira na to koliko sofisticirane i zamršene bile ljudske ideje i teorije.
Nema tu mesta pričama da se nešto tu ne sme dirati 40 dana, to su klasične bapske priče, kaže sveštenik.
Molitva prenosi iskrene emocije roditelja i želju da Bog bude vođa deci na životnom putu, kako bi ih sačuvao od nevolja i poroka koji se nameću.
Sveti Teofan Zatvornik za 21. ponedeljak po Pedesetnici u svojoj knjizi, osvetljava unutrašnju borbu između spoljašnje časti i iskrene vere kroz priču o Simonu fariseju i grešnici koja prilazi Hristu. Spoljašnja dela mogu doneti osećaj samopravednosti, ali samo iskreno pokajanje i unutrašnja posvećenost približavaju nas Bogu.
Progonjen, ali neumoran, ovaj ugodnik Božji je kroz molitvu i žrtvu osvetlio puteve onima koji su bili u tami. Njegovo povlačenje u samoću postalo je svetionik vernicima, a njegovu čudesnu priču Srpska pravoslavna crkva danas sa poštovanjem obeležava.
Osuda se u hrišćanstvu tretira kao greh.
Sveti Teofan nas upozorava na duboku unutrašnju dilemu: pokajanje nije samo izgovaranje reči, već istinska promena srca i života. Grešnik ne treba da se zadovolji samo spoljašnjim postupcima i obredima, već mora u svom srcu nositi osećanje grešnosti. Iako se trudimo da živimo pravedno, i dok činimo dobra dela, uvek treba da budemo svesni svojih slabosti i nesavršenosti. Ovo osećanje grešnosti nije samo intelektualna spoznaja, već duboko duhovno iskustvo koje nas vodi ka istinskoj pokori.
Kada bi ponestalo dobrovoljaca za borbe, Liju su u arenu izvodili hrišćane, koje je ubijao sa sadističkim zadovoljstvom. Mladi hrišćanin Nestor više to nije mogao da trpi i odlučio je da Liju izađe na megdan.
Marija je unapred prorečena, najpre od Boga (u razgovoru sa zmijom), a potom i kroz prorokovanja Isaija, Jezekinja, Danila, Avakuma, cara Davida...
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Pravoslavlje ne negira potrebu za lečenjem i brigom o telu, ali naglašava da pravo isceljenje obuhvata čitavog čoveka - i telo i dušu.
U okviru projekta „Molitva kao lek“, u ustanovu u kojoj se leče najdublje rane psihe uneta je duhovna dimenzija koja je izbrisala granice između lekara i pacijenata i otvorila prostor za drugačije razumevanje ozdravljenja.
Jednostavna priprema i bogat ukus čine ih savršenim rešenjem za doručak ili večeru kada je potrebno nešto zasitno i domaće.