ŠTA JE AMANET, KO GA OSTAVLJA I KOME: Samo u jednom slučaju ne sme da se izvrši
Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
Hristos nije došao da donese novu nauku, on je došao da bi nam doneo novi život, govorio je Starac Nikon svetogorac
Pred smiraj svog ovozemaljskog života, monahinja je ostavila poruku koja je rasplakala sestrinstvo manastira. Simbolika njenog čina nosi snažnu poruku o veri, nadi i onome što dolazi posle…
U četvrtak Sedmice bludnog sina, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi razmatra duboku razliku između očekivanja Gospoda i smrti, pozivajući nas na staloženost i strpljenje, ali i na život u radosti u Gospodu, čak i u trenucima očekivanja.
Da li zaista čekamo Stvoritelja ili smo, poput nesmotrenih stanovnika grada, uvereni da danas nije taj dan? Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za sredu Sedmice bludnog sina podseća nas na reči Svetog Pisma i ukazuje na opasnost duhovne uspavanosti.
Starac Jefrem iz skita Svetog Andreja objašnjava šta dušu očekuje u presudnih četrdeset dana nakon upokojenja.
Iako o tome ne govorimo dovoljno, jedan uzrok smrti je premašio sve druge, dok u pozadini ostale bolesti i tragedije i dalje odnose žrtve. Ove cifre pomeraju granice onoga što znamo o globalnim zdravstvenim problemima.
Kontroverzni evangelista opisao je potresna iskustva iz duhovnog sveta, patnje duša onih koji su prerano napustili ovaj svet i najavio da će 2025. godina biti "godina vaskrsenja", a njegova priča izazvala je rasprave u verskim i javnim krugovima.
Smrt ne bira trenutak, a račun života svodi se zauvek. Sveti Teofan Zatvornik nas 28. subote po Pedesetnici opominje da je svaki čas prilika za buđenje duše i pripremu za ono što dolazi posle – jer zapečaćeno će biti ono što smo sami stekli.
Sveti Teofan nas poziva da prestanemo čekati "sutra" i da se odmah posvetimo duhovnoj ispravci i pripremi za večnost. On ističe da se ceo naš život sastoji od sadašnjeg trenutka, i da je svaki trenutak prilika za promenu, za traženje Božje milosti, za kajanje i obraćenje. Smrt nije nešto što možemo kontrolisati ili odgoditi, iako ljudi često veruju da imaju još vremena. Samo sadašnji trenutak je ono što imamo, a upravo sada trebamo preduzeti konkretne korake da živimo ispravno i u skladu sa Božjom voljom. Ova misao Svetog Teofana nas poziva da ne padamo u zamku odlaganja duhovnog života, da ne živimo u iluzijama da ćemo se promeniti "kasnije", jer to "kasnije" možda nikada ne dođe.
Sveti Teofan poručuje da je, u trenutku kada život zahteva od nas da se suočimo sa strastima i iskušenjima, važno da se podsetimo na Božiji sud i posledice koje on nosi. Duhovni strah, koji proizilazi iz svesti o Božijoj moći i pravdi, treba da bude jači od svakog straha od fizičke smrti. On savetuje da, ukoliko bismo morali da biramo između smrti i greha, treba da izaberemo smrt, jer na taj način izbegavamo veće i strašnije posledice - duhovnu smrt.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Iako traje kratko, ovaj post ima veliki duhovni značaj i vekovima okuplja vernike u pripremi za praznik posvećen Presvetoj Bogorodici.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Pašteta od prirodnih sastojaka priprema se jednostavno, a u sebi spaja ukuse i blagodeti biljaka koje su naše bake dobro poznavale.