GDE GOD IŠLI I ŠTA GOD RADILI, UVEK GLEDAJTE U OVA TRI PRAVCA! Patrijarh Pavle objasnio šta činiti da nikad ne izgubimo sebe!
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Amin nije uzrečica niti zamena za običan lajk na Fejsbuku ili Instagramu, naglasio je otac Bane.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
U društvu, u kojem je Isus živeo, udarac nije uvek bio samo fizički čin, objašnjava otac Bane.
Odgovor na ovo pitanje može se, inače, naći i u Prvoj poslanici Korinćanima apostola Pavla.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Psalmi su nesumnjivo duhovni, ali treba biti oprezan da se na njih ne oslanjate kao na magiju, istakao je otac Andrej.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.