NIČIM BOGA NEĆETE OBRADOVATI KAO OVIM POSTUPKOM! Sveti Nikolaj je govorio da se tad više raduje i od majke kad vidi sina "popravljenog"!
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
Bog ne traži savršenstvo, već iskreno srce.
U nadahnutom predavanju protojereja-stavrofora Gojka Perovića vernici su otkrili da Vaskršnji post nije samo uzdržanje od hrane, već duboka duhovna borba i putovanje ka Hristu, koje se u danima Strasne sedmice pretvara u tiho svedočenje pred licem Gospodnjim.
Kada život krene nizbrdo, a srce zavapi: „Zašto baš meni?“, možda nije reč o kazni, već o tajanstvenom duhovnom nasleđu koje se nevidljivo prenosi kroz pokolenja.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
U vreme Velikog posta, kada smo pozvani na smirenje i praštanje, u svim crkvama Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke služiće se akatist Majci Božijoj – kao snaga, uteha i put ka duhovnoj obnovi.
Oni pred kojima se mi, mirjani, ispovedamo, sabrali su se u hramu Svetog Simeona Mirotočivog, gde su učestvovali u liturgiji i Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, uz molitveno prisustvo patrijarha Porfirija.
U svojoj knjizi za drugu nedelju Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik piše o duhovnim borbama koje prate pokajanje, pozivajući nas da ustrajemo uprkos iskušenjima koja dolaze.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za utorak druge sedmice Velikog posta piše o nepopravljivosti sagrešenja, unutrašnjoj borbi savesti i neizmernoj Božijoj milosti koja čeka na iskreno kajanje.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan u petak prve sedmice Velikog posta otkriva zašto je gordost najveća prepreka istinskom pokajanju i kako smirenje otvara vrata Božije blagodati.
Druge večeri Velikog posta, patrijarh srpski služio je Kanon Svetog Andreja Kritskog, pozivajući vernike na unutrašnju obnovu, pokajanje i povratak Bogu kroz ljubav i praštanje.
Kroz reči proroka Joila, Gospod nas poziva na istinsku promenu srca, obećavajući spasenje i blagoslove onima koji se obrate u pokajanju i veri.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, Sveti Teofan Zatvornik u Nedelji mesopusnoj poziva nas na trenutnu promenu, pre nego što bude prekasno.
Na Zadušnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi Misli za svak idan u godini upozorava da nema drugog trenutka za pokajanje osim sadašnjeg – jer niko ne zna kada će se njegov život završiti.
Nisu sva iskušenja ista po karakteru. Neka nailaze na ljude podvižnike, druga na bestidne ljude…, govorio je Sveti Isak Sirin.
Na redovnom sastanku sa zatvorskim sveštenicima i upravnicima zatvorskog sistema, poglavar SPC poslao je snažnu poruku nade onima koji su pali, ali nisu zaboravljeni – Crkva je tu da ih podigne i povede ka svetlosti.
Priča o bludnom sinu, poznata i kao priča o izgubljenom sinu, jedna je od najpoznatijih Isusovih priča i govori o mlađem sinu koji od oca uzima svoj deo imanja i onda ga gubi zbog rasipnog života.
Na putu ka prazniku Vaskrsenja Hristovog, Srpska pravoslavna crkva već danas, u Nedelju carinika i fariseja, otvara vrata pokajanja i smirenja kroz sveti period Trioda.
Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.
Pokajanje je proces koji započinje duboko u nama i kulminira u Svetoj tajni ispovesti.
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Od ratova, zemljotresa i epidemija do duhovnog preporoda – proročke reči podvižnika sa Svete gore ukazuju na iskušenja poslednjih vremena, ali i na put ka spasenju.
Objasnio je tada da put spasenja nije širok i prohodan, ali da se na njegovom kraju nalazi spas za kojim vape naše duše.
Igumanija manastira Vraćevšnica kaže da je Gospod jedini pravedni sudija, koji će da svakom da po njegovim delima.
Za Svetog Teofana, put ka istinskoj veri započinje pokajanjem. Pokajanje nije samo trenutni trenutak kajanja, već proces stalnog povratka k Bogu i preobražaja života. U tom procesu, vernik izgovara: „Sagreših, ali neću više. Hećy više da grešim, nego ću da živim po zapovestima“. Ove reči označavaju odlukost i posvećenost da se živi u skladu sa Božjim zapovestima, a to je osnovna snaga koja vodi kroz duhovni život.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 30. sredu po Pedesetnici razmatra tri unutrašnje prepreke koje sprečavaju istinsko obraćenje i spasenje, pozivajući nas na duboko duhovno samoproučavanje i oslobađanje od samoljublja, vezanosti za imanje i stida pred ljudima.
Uz molitvu, post, pokajanje i nesebičnu ljubav prema bližnjima, priprema za rođenje Hristovo postaje vreme duhovnog preobraženja i obnove vere. Otkrijte kako vam saveti duhovnih autoriteta mogu pomoći da ovaj dan dočekate sa radošću i mirom u srcu.
Iguman manastira Rukumija naglašava moć molitve, posta i pokajanja, upozorava na opasnost roditeljskih kletvi i objašnjava kako priprema za svetu tajnu pričešća donosi duhovni mir i blagodat.
Kako pravilno doživeti Božićni post i kroz molitve, pokajanje i dobra dela doći do unutrašnjeg mira – paroh mladenovački, otac Marko nudi duhovnu podršku vernicima pred predstojeći praznik.
Svetitelj je govorio o gresima i načinu na koji se od istih možemo očistiti. On je dao dve instrukcije na tom putu navodeći da su obe podjednako važne
Pokajanje, prema učenju velikih duhovnika 20. veka, nije samo duhovna obaveza već i put ka oslobođenju duše i vraćanju unutrašnjeg mira.
Sveti Teofan ističe da Božje traganje nije samo fizičko pronalaženje onih koji su zalutali, jer Gospod zna sve, već je to poziv na slobodno pokajanje. Grešnici moraju sami da prepoznaju bezdan greha i da se vrate Bogu od svoje volje. Pokajanje nije nešto što se može nametnuti spolja, kroz zapovesti ili naredbe, već je to proces u kojem Gospod koristi sve okolnosti života – sve radosti i tugu, susrete i reči – kako bi nam pomogao da se urazumimo i prepoznamo ozbiljnost svog stanja. Međutim, Sveti Teofan upozorava da mnogi ljudi, uprkos Božjoj milosti, ostaju ravnodušni i ne prepoznaju poziv na obraćenje.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
Pokajanje, kako sveti Teofan naglašava, ima moć da očisti naš život i otkloni kaznu koju greh može doneti. On upoređuje grešnog čoveka sa drvetom kod kojeg sekira čeka da ga poseče. Ta sekira je, kako kaže, u rukama Božje pravde, a jedini način da je uklonimo jeste pokajanje. Pokajanje ne samo da nas čisti, nego nas i štiti od nesreće, jer samo tada možemo biti sigurni da će naš život teći prema Božijoj volji. Sveti Teofan nas podseća na priču o neplodnoj smokvi, gde Gospod daje još jednu šansu da se pokajemo, pokazujući strpljenje i nadu. Ipak, on nas upozorava da niko ne zna koliko vremena ima i da je neophodno da iskoristimo svaki trenutak da ispravimo svoje grehe.
Sveti Teofan nas poziva na pokajanje i čišćenje savesti. Suze pokajanja su, prema njegovim rečima, lek koji briše tragove naših grehova, uklanjajući ih i omogućavajući nam novi početak. Ako ne činimo pokajanje, na kraju će se naša savest oglasiti na Sudu Božijem, kada će svako od nas biti suočen sa sopstvenom odgovornošću i ispravnošću svojih dela. Sud će biti neopoziv, jer će svako sam sebe osuditi. Poruka je jasna: dokle god imamo vremena, treba da se trudimo da očistimo svoje srce i savest.
Sveti Teofan, u misli za 23. četvrtak po Podesetnici, ukazuje na nevidljivi duhovni rat koji se vodi u svakom čoveku, borbu između Gospoda i đavola za dušu. On koristi sliku vojnog okruženja, govoreći da je duša u stanju greha pod vlašću zlog duha, koji je poput silnog neprijatelja koji je preuzeo kontrolu nad njom. Iako zli duh dominira dušom, on to ne pokazuje uvek očigledno, jer se oseća snažnim i ne boji se bilo kakvog otpora. Duša je pod njegovim okovima, nesvesna da je u ropstvu. Međutim, kada duša, kroz veru i pokajanje, pozove Gospoda u svoj život, On dolazi da razori moć zlog duha. Kroz Božiju milost, duša se oslobađa i postaje snažna u Gospodu, nemajući više straha od besa.
U svakodnevnom životu, sitni prekršaji često prolaze nezapaženi, ali njihov efekat na duže staze može ozbiljno ugroziti našu duhovnu ravnotežu.
Govoreći o iskušenjima koja predstoje, otac Grigorije poziva vernike na materijalnu, ali što je važnije – duhovnu pripremu za sve što, po njegovim rečima, dolazi.
Sveti Teofan Zatvornik za 21. ponedeljak po Pedesetnici u svojoj knjizi, osvetljava unutrašnju borbu između spoljašnje časti i iskrene vere kroz priču o Simonu fariseju i grešnici koja prilazi Hristu. Spoljašnja dela mogu doneti osećaj samopravednosti, ali samo iskreno pokajanje i unutrašnja posvećenost približavaju nas Bogu.
U borbi sa tamnim silama, primer ovog svetitelja služi kao svetionik za sve one koji tragaju za duhovnom snagom. Kroz istinsko pokajanje i ljubav, svako može pronaći put ka slobodi i unutrašnjem miru.
Da li pokajanje traje godinama, mesecima ili je potrebno samo nekoliko dana? Oslanjajući se na reči Prepodobnog Sisoja Velikog, upokojeni monah manastira Bošnjane i veliki duhovnik otkriva koliko je zapravo potrebno za očišćenje duše i šta je ključ pravog pokajanja u pravoslavlju.
Sveti Teofan naglašava da zlo ne prestaje ni nakon smrti; ono proganja duše, ali vernike ne treba da bude strah, jer nad njima zlo nema moć. Njihova vera i molitva su kao oružje protiv zlih sila, koje se povlače pred iskrenim duhovnim životom. Poruka je jasna, ukoliko želimo da se oslobodimo zla, moramo biti budni, moliti se i čuvati svoju dušu. Samo na taj način možemo da odbijemo napade i ostanemo snažni u veri. Sveti Teofan nas poziva na trezvenost i borbu, uz uverenje da uz Božju pomoć možemo prevazići svaku prepreku na našem putu ka svetosti.
Pravednicima se nevolje daju da još više uznapreduju, a grešnicima se nevolje daju radi očišćenja. Greh se ne čisti bez nevolje.
Sveti Teofan u misli za 16. subotu po Pedesetnici naglašava važnost budnosti i pripravnosti za dolazak Gospoda. "Stražiti“ ne znači samo čekati, već aktivno živeti u skladu s Božjim zapovestima, razmišljajući o tome kako ćemo se suočiti s Njim. Da bismo to postigli, važno je neprestano ispunjavati zapovesti i, kada padnemo, brzo se pokajati i pomiriti sa Bogom kroz ispoved. Ova proaktivnost u duhovnom životu pomaže nam da se oslobodimo straha od osude, jer kroz iskreno pokajanje i trud na ispravnom putu postajemo sve bliži Bogu.
Samoubistvo je smrtni greh i prkos Duhu Svetome. Samoubistvo je utoliko strašniji greh od ubistva, što greh ubistva čovek može još i pokajati, dok za greh samoubistva nema pokajanja., pisao je Sveti Nikolaj.
Mudrost jednog od najvećih duhovnika 20. veka, Svetog Siluana Atonskog, vodi nas ka spasenju kroz ljubav, pokajanje i unutrašnju borbu, a njegove pouke ostaju svetionik vere još od njegove kanonizacije 1987. godine.
Sveti Teofan Zatvornik, na 13. četvrtak po Pedesetnici, upozorava na brojne opasnosti duhovnog pada, uključujući grehe protiv Duha Svetoga, i ističe očajanje, zavist, upornost u grehu i nenadanje u Božiju milost kao puteve koji vode u propast.
Na svom putu od greha do svetosti, ovaj ugodnik Božji postao je primer hrišćanskog preobražaja i snage vere Isusove.
U svojoj knjizi za 12. ponedeljak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na neizbežnost Sudnjeg dana i važnost blagovremenog pokajanja. Smrt predstavlja vrata za prelazak u večni život, a svaki trenutak koji imamo na zemlji treba da iskoristimo za ispravljanje svojih grešaka i pripremu za radost večnog Carstva.
Mnogi vernici pokušavaju da klasifikuju grehove, ali starešina Crkve Svete Trojice na Rumiji ukazuje na to da takvo razmišljanje vodi u opasnost i objašnjava zašto je istinsko pokajanje jedini put ka unutrašnjoj čistoti i Božjem prisustvu u nama.
Pitanje krštenja koje nije u skladu s crkvenim kanonima, a često se obavlja kropljenjem umesto pogružavanjem, donosi duhovne nedoumice. Da li milost Božja može da nadoknadi ono što je u obredu izostalo?
Uoči početka Velikogospojinskog posta, pravoslavni vernici u Srbiji okupljaju se u molitvi, praštanju i ljubavi, pripremajući se za dve nedelje duhovnog uzdržanja i približavanja Bogu kroz smirenje i pokajanje.
Usrdna želja upućena Gospodu, kao i naše pokajanje, otvaraju put ka izbavljenju od sagrešenja i spasenju duše.
Kada se izgubi svaki oslonac, Psalam 11 nudi svetlost, utehu i nadu u borbi protiv unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja, podsećajući nas na snagu božanske intervencije u momentima najvećih izazova i iskušenja.
Da bi naša ispovest bila ugodna Bogu, ona mora biti iskrena, istinita, bez preuveličavanja, prožeta smirenjem. Otac Nektarije u svojoj knjizi “Pokajanje i ispovest - Povratak čoveka Bogu” objašnjava šta treba imati na umu pre nego što primimo Svetu tajnu pokajanja.
Šeste subote posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi ističe značaj čulnog dodira sa svetim tajnama Crkve, koristeći primer krvotočive žene iz Jevanđelja koja je, dotičući haljinu Gospodnju sa verom, ozdravila.
Šestog utorka posle Pedesetnice, Sveti Teofan u svojoj knjizi osvetljava dublje značenje Hristove parabole o kukolju i pšenici i podseća: kada oslabimo u veri i pažnji, neprijatelj spasenja seje rđave zamisli koje, ukoliko se ne odbace, sazrevaju u želje i strasti.
U svetu preplavljenom samoljubljem, teološkinja Andrea Kereš ističe važnost ispovesti kao puta ka duhovnom rastu. Njen priručnik "Tri koraka do ispovesti" pomaže vernicima da prepoznaju svoje grehe, suoče se sa svojim nesavršenostima i izgrade dublji, iskreniji odnos sa Bogom.
Ukazujući na reči iz Jevanđelja po Mateju, Sveti Teofan Zatvornik trećeg četvrtka posle Pedesetnice poziva da svoja sagrešenja kažemo pred svojim duhovnikom, jer posle razrešenja, greh iščezava kao da nije ni postojao
Druge subote posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas u svojoj knjizi podseća na reči jevanđeliste Mateja i upućuje nas kako da naučimo da prepoznamo i izbegnemo ovu duhovnu bolest kroz pokajanje i milosrđe.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".