PRED CRKVOM SU VAŽNE ODLUKE: Počelo zasedanje Sabora SPC (FOTO)
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Svečano praznično bdenije i duhovno nadahnuta akademija, služeni uoči spomena na Spaljivanje moštiju Svetog Save, sabrali su episkope, bogoslove, vojne učenike, profesore i verni narod pod svodove najvećeg pravoslavnog hrama, potvrđujući neprolaznu snagu svetosavskog zaveta.
U duhu ljubavi i bratske solidarnosti, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je papi Lavu XIV uz molitvu za mir, jedinstvo i obnovu duhovnih vrednosti u svetu punom iskušenja.
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Poglavari Srpske i Koptske pravoslavne crkve sastali su se u Parohijskom domu Hrama Svetog Save, gde su razmenili misli o položaju hrišćana u savremenom svetu, snazi Hristovog Vaskrsenja i istorijskim vezama koje spajaju Egipat i Srbiju još od vremena Svetog Save.
Patrijarh Porfirije i patrijarh Tavadros II poslali su poruke bratske hrišćanske ljubavi i jedinstva, a arhijerejskoj liturgiji prisustvovali su verni narod i visoke zvanice.
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
U atmosferi bratske ljubavi i duhovne sabornosti, prvi ljudi Srpske i Grčke pravoslavne crkve razgovarali su o zajedničkoj misiji, izazovima savremenog društva i neprolaznoj snazi jedinstva u Hristu.
U okviru studijskog putovanja kroz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, budući evropski zvaničnici i diplomate iz više od 30 zemalja s pažnjom su slušali poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o duhovnom identitetu, ulozi Crkve u društvu i važnosti dijaloga među različitim kulturama.
Na sednici su podneti izveštaji, doneti novi planovi i još jednom potvrđena misija Crkve da bude živi svedok vere, nade i ljubavi u svakodnevici vernog naroda.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.