NJU JE LIČNO OTAC ZAKLAO ZBOG VERE U HRISTA, A ONDA JE NJEGA UBIO GROM: Danas je Sveta velikomučenica Varvara
Svetoj Varvari su pre pogubljenja odsekli grudi.
Svetoj Varvari su pre pogubljenja odsekli grudi.
Nakon protesta protiv izvođenja pesama o Hristu, finske škole suočene sa pitanjem slobode religije u obrazovnim institucijama. Da li su umetnost i vera postali nespojivi?
Poludragi kamen od kog se pravi ova nijansa plave, bio je visoko vrednovan još od od drevnih civilizacija Mesopotamije i Egipta, a u vreme Nemanjića karavanima je dopreman u Srbiju i skupo plaćan.
Arhitektura manastirske crkve odražava njen specifičan položaj, stvarajući utisak isposničkog prebivališta.
Pozivajući se citat o ukazanju iz Evanđelja, gde je Gospod govorio o tome koga pozivati na večeru (Lk. 14, 12), Sveti Teofan nas uči da činimo dobro prema bližnjima, ne očekujući uzvrat ili priznanje. Naša dela, bila ona molitva, post ili milostinja, treba da budu učinjena u tajnosti, jer je to način kako stvaramo zalihe za večni život, a ne za prolaznu nagradu. Sveti Teofan podseća nas da naš cilj u životu nije nagrada ovde na zemlji, već priprema za večnost, gde će nam Bog u svom vremenu vratiti svu nagradu za naša dela.
Kažu da je imao veliku smirenost i "čist um".
Sveti Teofan sugeriše da pri čitanju Svetog pisma ne smemo biti površni; treba da duboko razmišljamo o tome šta Božja reč znači za naše misli, osećanja i dela. Tako, čitajući Sveto Pismo, povezujemo njegove pouke sa svakodnevnim životom, omogućujući sebi da živimo u skladu sa Božijim voljom. Na taj način, reč Božija postaje svetlo koje nam razjasnjava sve duhovne dileme i obaveze u životu, ukazujući nam ispravan put i pravila za ponašanje. Zanimljivo je da Sveti Teofan spominje da čitanje Božje reči ne samo da čini um jasnijim, već i smiruje strasti i duhovne nemire.
Kada je vavilonski car Navuhodonosor udario na Jerusalim, Avakum se sklonio u zemlju Ismailćansku, odakle se posle opet vratio u Judeju, gde je živeo kao zemljoradnik.
U crkvenom učenju, blud obuhvata ne samo neobavezne veze, već i intimne odnose pre braka.
Sveti Teofan objašnjava da vera nije samo mentalni čin ili razmišljanje, već obuhvata celokupno biće čoveka. Vera znači potpuno oslanjanje na Boga, poverenje u njega i potpunu predanost. Čovek koji veruje u Boga nije samo onaj ko ga priznaje svojim umom, već onaj koji se potpuno oslanja na Božiju pomoć i čiji je odnos prema Njemu poput odnosa deteta prema ocu. Verovati znači potpuno se osloniti na Boga i imati nadu da će On pomoći, jer vera u Gospoda nije samo intelektualna, već duboko ukorenjena u srcu. Kroz ovaj odnos poverenja i vere, čovek otvara vrata Božje milosti.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Sveti Teofan piše o tome kako, uprkos tome što mnogi veruju da Božije milosrđe neće dopustiti večnu odbačenost, postoji i realnost da ljudi, kroz svoju nepopravljenost i tvrdoglavost u zlu, sami postavljaju prepreke između sebe i Boga. On upozorava na opasnost da zlo može napredovati baš kao i dobro, i da grešnici, ukoliko ne traže pokajanje, ostaju zatvoreni u svom zlu, što ih vodi u večnu udaljenost od Božije svetlosti. Za Svetog Teofana, pakao nije mesto koje je Bog stvorio da bi kaznio ljude, već je to posledica slobodnog izbora ljudi koji nisu želeli da se isprave.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.