ČITANJE BIBLIJE ZA 28. MART: Odlomak iz Svetog pisma za petak četvrte sedmice Velikog posta
Teško onima koji duboko sakrivaju od Gospoda nameru, koji rade u mraku i govore: „Ko nas vidi?” i „Ko nas zna?”
Teško onima koji duboko sakrivaju od Gospoda nameru, koji rade u mraku i govore: „Ko nas vidi?” i „Ko nas zna?”
I izvršiću sud po pravilu i pravdu po merilima i grad će potrti lažno utočište i voda će potopiti zaklon.
Tada će Gospod pokarati mačem svojim ljutim i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiće zmaja koji je u moru.
"Tako će biti poslednji prvi i prvi poslednji; jer je mnogo zvanih a malo izabranih."
Knjiga proroka Isaije najavljuje dolazak danâ Božijeg gneva, kada će se zemlja treseti pod njegovim gnevom, a svetlost neba neće više obasjavati zemlju. U ovom odlomku otkrivamo neizbežni trenutak kada se božja pravda sledi, a svi grešnici suočavaju sa sudbinom.
"Gle, Bog je spasenje moje, uzdaću se i neću se bojati, jer mi je sila i pesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj".
Hoće li se sekira veličati nad onim koji njom seče? Hoće li se pila razmetati nad onim koji njom radi?
Bog poziva ljude da se obrate Njegovoj volji i traže pomoć, jer samo onda mogu biti zaštićeni.
"Narod koji hodi u tami videće videlo veliko, i onima koji sede u zemlji gde je smrtni sen zasvetliće videlo".
U ova dva Jevanđelja po Marku i Jovanu se priča o čudima Hristovim i porukama koje je ostavio svima da se njima služe.
U dva Jevanđelja po Marku i Jovanu priča se o vanvremenskim porukama Hristovim upućenim onima koji žele život večni.
Reči proroka Isaije kao večna poruka vere i spasenja – kako je Ahaz odbio znak Gospodnji, a Bog dao obećanje o Emanuilu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.