POPULARNA RUSKA NARODNA POSLASTICA: Stari recept iz Trojice-Sergijeve lavre za medenu kovrišku
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Sedmi Festival manastirskih proizvoda održan je 19. i 20. septembra ispred Hrama Svetog Save, gde su posetioci mogli da upoznaju rad monaških zajednica i da na jednom mestu vide njihove brojne proizvode.
U ovim tradicionalnim, jednostavnim i ukusnim kolačima koji ostaju sveži više dana, podjednako uživaju i deca i odrasli.
Pravoslavni vernici slave uspomenu na događaj kada se Sveti Teodor Tironski javio arhiepiskopu i otkrio tajni plan cara Julijana da hrišćane navede da tokom posta jedu hranu oskrnavljenu idolskim žrtvama.
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Među 41 uzorkom, hilandarski med je proglašen najboljim na Trećem međunarodnom ocenjivanju, potvrđujući vekovnu tradiciju monaškog pčelarstva.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Saznajte kako naklíjano seme, šargarepa i med postaju prirodna bomba vitamina i minerala, bez belog šećera.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Poslastica koju svetogorska bratija priprema u dane kada je dozvoljen mrs, mnogo je više od slatkiša — to je molitva pretočena u zalogaj, tihi poziv da i kroz kuhinju budemo bliže Bogu.
U danima posta, ali i kada post nije obavezan, halva od tahinija i meda pruža zdravu i bogatu alternativu industrijskim slatkišima – bez aditiva, bez veštačkih aroma, sa dubokom duhovnom porukom u svakom zalogaju.
U starim srpskim domovima kaše su bile osnov svakodnevne ishrane. Donosimo recept za hranljivu i postnu poslasticu od ovsenih pahuljica i brusnice, savršenu za svako doba godine.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.