UDAR NA SRPSKU PRAVOSLAVNU CRKVU IZ CRNE GORE: "Patrijarh Porfirije nije na čelu Crkve ovde"
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
Sabranim arhijerejima i vernom narodu besedom posle čitanja svetog Jevanđelja obratio se mitropolit braničevski Ignatije.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve je otpočeo 13. maja 2025. godine svetom arhijerejskom liturgijom u Hramu Svetog Save na Vračaru koju je služio patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje i molitveno učešće saborskih otaca.
Sabranim arhijerejima i vernom narodu besedom posle čitanja svetog Jevanđelja obratio se mitropolit braničevski Ignatije:
- Dragi oci, draga braćo i sestre, sa blagoslovom patrijarha Porfirija, imam veliku čast i zadovoljstvo da uputim vašoj ljubavi nekoliko reči o današnjem Jevanđelju, odnosno o događaju koji opisuje današnje Jevanđelje. Pored čuda koje je Gospod učinio sa ribolovom, mi obično zaboravljamo i jednu drugu stranu ovoga događaja, a to je da je Gospod pozvao Petra, Jakova i Jovana da pođu za njim. I oni, kaže, ostaviše sve toga čas a i pođoše za njim. Šta ovo znači, draga braćo i sestre? Kakav je ovo čin i kako su to sveti Petar, Jakov i Jovan pošli za Gospodom, ostavivši sve?
- Ovo je važno i za nas, jer i nas Gospod poziva da idemo za njim. Ovde su nam pokazani apostoli, koji će se kasnije pokazati kao korifeji hrišćanske vere, da su ostavili lađe i mreže, dakle, ostavili su ono od čega su živeli, čime su zarađivali hleb.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Navodi da su ostavili i svoje porodice, oca, još je i Petar bio oženjen, pa je ostavio porodicu svoju, i krenuli su za Gospodom. To mi danas teško možemo da razumemo, koji je to motiv koji je učinio da su ovi apostoli ostavili sve i pošli za Gospodom. Jer mi i danas, kad logički to posmatramo, ne možemo da shvatimo ko može danas da ostavi fabriku ili posao kojim se bavi i od koga živi i ko može da ostavi sve, čak i svoju volju da izgubi, odnosno da je potre pred voljom Božjom.
- Sve to mi, kada logički rasuđujemo, teško možemo da prihvatimo. Primera radi – post. Kad logički posmatramo, pa kažemo, a što je sada to loše, je li to nešto loše? Ne, svaka hrana je dobra. Ali nije u hrani suština, nego u ispunjenju volje Božje, a potirući, odnosno odričući se svoje volje. Pa šta je to tada nateralo apostole da ostave sve i pođu za Gospodom? To je, draga braćo i sestre, ljubav. Ljubav je bila motiv i pokretačka snaga koja je učinila da su apostoli pošli za Gospodom i za Gospoda su i život svoj dali. Jer, setimo se, kada volite jednog čoveka, tada ste u stanju sve da učinite za njega. Budući da su Jevreji, jevrejske starešine, govorili o Hristu najgore, da je varalica, oni su se ipak odlučili da pođu za njim zato što ga vole.
To je kao kad mi volimo jednog čoveka kao ličnost; može drugi da dođe da kaže: "on je ovakav i onakav, ali mi to ne slušamo, mi ga volimo i on je za nas najbolji".
- To je, dakle, draga braćo i sestre, bio motiv da pođu apostoli za Gospodom, ostavljajući sve. A to je i nama nauk, jer upravo kroz ljubav prema Gospodu, mi se sjedinjujemo sa njim i voleći Gospoda, ne možemo da postojimo više bez njega. To je kad volite nekoga, u stanju ste i život svoj da date za njega, jer ne možete da zamislite svoje postojanje bez njega. Ljubav tako, dakle, gradi zajednicu, zajednicu mnogih sa Gospodom, sa Duhom Svetim.

Navodi da ljubav gradi liturgijsku zajednicu i da smo u toj liturgijskoj zajednici sjedinjeni sa Gospodom, koji je Sin Božji i koji je u ljubavi sa Bogom Ocem. Gospod nas, dakle, u toj zajednici privodi Ocu, te tako i mi za Boga Oca postajemo dragoceni, postajemo neponovljive ličnosti, samo zbog toga što Gospod Bog Otac voli Sina svoga i Sin voli Oca i voli nas. To je kao kada volite nekoga, pa vam neko da jednu beznačajnu stvar. Ta stvar je za vas velika, dragocena i duša vas boli kad je izgubite. Ali ona nije sama po sebi to. Ona je to zbog toga što je ušla u jednu ljubavnu zajednicu. I upravo to je sve što prinosimo ovde – u ovu ljubavnu zajednicu liturgijsku, preko Gospoda našeg koji je služitelj Bogu Ocu. Sve to postoje dragoceno, postaje isto kao i Sin Božji, dakle, obožuje se.
- I to je ono veliko čudo koje se zbiva sa svima nama koji smo članovi liturgijske zajednice, ali, rekoh, to možemo razumeti jedino ako imamo ljubavi prema Gospodu. I kako kaže apostol Pavle, sve će proći, znanje će proći, vera će proći, ali ljubav ostaje, zato što je ljubav osnov i način postojanja našeg, jer tako i Bog postoji, jer Bog je ljubav. Neka nas Gospod udostoji Carstva svoga nebeskoga sada i uvek i u vekove vekova. Hristos vaskrse!
Radni deo najvišeg jerarhijskog, crkveno-zakonodavnog i crkveno-sudskog tela Srpske Pravoslavne Crkve, pod predsedništvom patrijarha srpskog Porfirija i uz učešće visokopreosvećene i preosvećene gospode eparhijskih arhijereja, započeće 14. maja 2025. godine, u kripti Spomen hrama Svetog Save na Vračaru.
Po proceduri određenoj Poslovnikom o radu, zasedanje počinje usvajanjem dnevnog reda koji čine prispeli predmeti dostavljeni od strane Svetog Arhijerejskog Sinoda, a nastavlja se razmatranjem izveštaja o arhipastirskom radu svih eparhijskih arhijereja, centralnih crkvenih tela, organa i zavoda. Na kraju zasedanja Sabor će o svom radu izdati saopštenje za javnost.
Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Predstojatelj Svetog arhijerejskog sabora je patrijarh srpski Porfirije.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Tokom liturgije u istorijskom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, patrijarh srpski Porfirije govorio je o dubljem smislu evharistije, o pogrešnim očekivanjima od Boga i o pozivu na slobodno, svesno i ljubavlju ispunjeno sjedinjenje sa Hristom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da je reč o protivpravnoj i opasnoj odluci jednonacionalnog suda i pozvao vernike i verske vođe širom regiona na molitvu i odbranu mira, pravde i srpskog identiteta u Bosni i Hercegovini
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
Patrijarha Porfirija dočekao je starešina Podvorja Srpske Pravoslavne Crkve u Moskvi Preosvećeni Episkop remezijanski Stefan.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.