U HRAMU NA NOVOM BEOGRADU REKA VERNIKA: Veliko čudo Svetog Vasilija Ostroškog
Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Po projektu arhitekte Mihajla Mitrovića, gradnja je započela 1996. godine, a crkva je osvećena 2001. godine.
Tokom molitvene večeri, prazničnog bdenja i Svetosavske akademije, patrijarh srpski Porfirije govorio je o uzvišenoj ulozi sveštenstva, bogoslovskom obrazovanju i svetoj službi kao najdubljoj misiji Crkve – ne samo pozivu, već životu u Hristu.
Svečano praznično bdenije i duhovno nadahnuta akademija, služeni uoči spomena na Spaljivanje moštiju Svetog Save, sabrali su episkope, bogoslove, vojne učenike, profesore i verni narod pod svodove najvećeg pravoslavnog hrama, potvrđujući neprolaznu snagu svetosavskog zaveta.
U duhu ljubavi i bratske solidarnosti, poglavar Srpske pravoslavne crkve čestitao je papi Lavu XIV uz molitvu za mir, jedinstvo i obnovu duhovnih vrednosti u svetu punom iskušenja.
Uz molitveno učešće mnogobrojnog blagočestivog naroda Knjaževca i okoline, tokom svete liturgije su sasluživali i drugi.
Poglavari Srpske i Koptske pravoslavne crkve sastali su se u Parohijskom domu Hrama Svetog Save, gde su razmenili misli o položaju hrišćana u savremenom svetu, snazi Hristovog Vaskrsenja i istorijskim vezama koje spajaju Egipat i Srbiju još od vremena Svetog Save.
Patrijarh Porfirije i patrijarh Tavadros II poslali su poruke bratske hrišćanske ljubavi i jedinstva, a arhijerejskoj liturgiji prisustvovali su verni narod i visoke zvanice.
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
U atmosferi bratske ljubavi i duhovne sabornosti, prvi ljudi Srpske i Grčke pravoslavne crkve razgovarali su o zajedničkoj misiji, izazovima savremenog društva i neprolaznoj snazi jedinstva u Hristu.
U okviru studijskog putovanja kroz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, budući evropski zvaničnici i diplomate iz više od 30 zemalja s pažnjom su slušali poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o duhovnom identitetu, ulozi Crkve u društvu i važnosti dijaloga među različitim kulturama.
Na sednici su podneti izveštaji, doneti novi planovi i još jednom potvrđena misija Crkve da bude živi svedok vere, nade i ljubavi u svakodnevici vernog naroda.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Prenošenje pojasa uz svečanu litijsku i počasnu pratnju svedoči o dubokoj duhovnoj vezi pravoslavlja sa Presvetom Bogorodicom i Svetom gorom.
Preko puta Sefardskog groblja, nalazi se i Aškenasko groblje osnovano 1876. godine.
Stub i Konstantinova statua postali su jedan od simbola Carigrada, što pokazuje i čuvena antička mapa Tabula Peutingeriana.
Da li poruke i postupci kontroverznog arhiepiskopa Carigradske patrijaršije Elpidofora predstavljaju most u hrišćanstvu, ili izazivaju razdor u pravoslavlju, pokazaće dani pred nama.
Svetitelju u čast. širom srpshih zemalja podignute su i brojne crkve, a slavi se i kao hramovna slava.
Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
Umesto klasične čorbe, probajte kremastu i zapečenu verziju sa sirom, šunkom i začinima koja osvaja i najizbirljivije nepce.