Nekadašnji iguman manastira Iviron i jedan od najznačajnijih duhovnih otaca 20. veka ostavio je neizbrisiv trag u životu Atosa i srpskoj bogoslovskoj misli, gde je generacijama prenosio duh liturgijske obnove i živu veru u Hrista.
Zvona pravoslavnih manastira i hramova širom vaseljene kao da su danas tužnije zazvonila. Crkva Hristova oprašta se od starca Vasilija (Gondikaksisa), svetogorskog duhovnika čije su molitve, reči i tiho prisustvo decenijama budile veru i nosile utehu bezbrojnim dušama. Njegov odlazak nije samo gubitak za Svetu goru, već i za čitav pravoslavni svet.
U Beogradu je patrijarh srpski Porfirije služio pomen ovom velikom starcu, okružen mitropolitom bačkim Irinejem, profesorima i studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, ustanove koju je starac Vasilije više puta pohodio. Tamo je držao predavanja, učestvovao na simpozijumima i svojim svedočanstvom oživljavao duh pravoslavne teologije, ostavljajući dubok trag u srpskoj bogoslovskoj misli. U paraklisu Svetog Jovana Bogoslova vladala je tišina prožeta molitvom – tišina u kojoj se osećao i bol zbog gubitka i radost Vaskrsenja.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je pomen starcu Vasiliju
Svetogorac koji je oživljavao manastire
Arhimandrit Vasilije bio je jedna od ključnih ličnosti obnove monaškog i liturgijskog života na Atosu u drugoj polovini 20. veka. Kao iguman manastira Stavronikita, na tom mestu proveo je punih dvadeset i dve godine (1968–1990). Pod njegovim vođstvom ovaj manastir doživeo je duhovni preporod – vratio je centralno mesto liturgijskom životu, sabrao bratiju oko Svete Evharistije i pokazao kako monaško zajedništvo postaje snaga Crkve. Njegov rad i molitva inspirisali su i druge svetogorske obitelji, koje su u njegovom primeru nalazile putokaz za obnovu.
Učitelj i duhovni vođa
Iako je živeo u tišini Svete gore, starac Vasilije nikada nije bio odvojen od sveta. Njegove reči pronalazile su put do vernika širom pravoslavlja. Sa blagoslovom je često izlazio izvan Atosa, dolazio u Grčku, Srbiju i druge zemlje, gde je svojim predavanjima i besedama prenosio iskustvo otačkog predanja u savremeni jezik. Bio je rado viđen gost na bogoslovskim fakultetima i crkvenim skupovima, gde je svojim autoritetom i smirenošću objašnjavao da je srce pravoslavlja zajednička molitva i ljubav u Hristu.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je pomen starcu Vasiliju
Dar utehe i mira
Mnogi koji su ga upoznali svedoče da je starac Vasilije imao poseban dar utehe. Njegov tihi pogled, molitva i prisustvo činili su da čovek oseti blizinu Božije ljubavi. U vremenima iskušenja umeo je da jednostavnom rečenicom vrati nadu i mir. Upravo zato mnogi njegov odlazak doživljavaju kao lični gubitak, ali i kao poziv da njegovim primerom nastave da žive u Hristu.
Trajni zavet Crkvi
Iako je napustio ovaj svet, delo starca Vasilija ostaje trajno. Njegova zaostavština nije samo u obnovljenim manastirima Svete gore, nego i u srcima generacija monaha, studenata i vernika koji su se kroz njegovu reč i molitvu približili Bogu. U vremenu duhovnih nemira, on je svojim životom pokazao šta znači istinsko služenje Hristu – tiho, smireno, ali silno u ljubavi i istini.
Jeromonah manastira Iviron srušio se tokom pripreme za večernje bogosluženje; bratija i medicinsko osoblje odmah su reagovali, a vernici širom pravoslavnog sveta mole se za njegovo izlečenje.
Arhimandrit kritskog porekla, nekadašnji iguman manastira Iviron, ostavio je za sobom bogato duhovno nasleđe, stotine duhovne dece i spise koji će nastaviti da svetle kao putokaz pravoslavlju u savremenom svetu.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Svetoj Paraskevi Rimljanki vernici se obraćaju sa molbom za pomoć, isceljenje i zaštitu, ali i za snagu da pobede sopstvene slabosti i sačuvaju pravoslavnu veru.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
U besedi za subotu 10. sedmice po Duhovima, svetitelj ukazuje na razliku između čoveka koji još nije spoznao istinu i onoga koji ju je upoznao, pa joj svesno okrenuo leđa.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Patrijarh srpski istakao je da sećanje na nevine žrtve mora biti prožeto molitvom i ljubavlju, a ne mržnjom, i pozvao narod da u veri pronađe snagu za zajedništvo i nadu.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Mitropolit crnogorsko-primorski osveštao je zvono za obnovljeni hram Svetog Georgija u Gorovićima, poručivši da ono okuplja narod na molitvu i donosi duhovni mir.
Praznik Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika okupio je Crkvu i narod u selu koje je prošlo kroz najteža iskušenja 1941. godine, ali je iz pepela ponovo vaskrslo kao simbol vere, nade i nepokolebljivog pamćenja.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.