Nekadašnji iguman manastira Iviron i jedan od najznačajnijih duhovnih otaca 20. veka ostavio je neizbrisiv trag u životu Atosa i srpskoj bogoslovskoj misli, gde je generacijama prenosio duh liturgijske obnove i živu veru u Hrista.
Zvona pravoslavnih manastira i hramova širom vaseljene kao da su danas tužnije zazvonila. Crkva Hristova oprašta se od starca Vasilija (Gondikaksisa), svetogorskog duhovnika čije su molitve, reči i tiho prisustvo decenijama budile veru i nosile utehu bezbrojnim dušama. Njegov odlazak nije samo gubitak za Svetu goru, već i za čitav pravoslavni svet.
U Beogradu je patrijarh srpski Porfirije služio pomen ovom velikom starcu, okružen mitropolitom bačkim Irinejem, profesorima i studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, ustanove koju je starac Vasilije više puta pohodio. Tamo je držao predavanja, učestvovao na simpozijumima i svojim svedočanstvom oživljavao duh pravoslavne teologije, ostavljajući dubok trag u srpskoj bogoslovskoj misli. U paraklisu Svetog Jovana Bogoslova vladala je tišina prožeta molitvom – tišina u kojoj se osećao i bol zbog gubitka i radost Vaskrsenja.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je pomen starcu Vasiliju
Svetogorac koji je oživljavao manastire
Arhimandrit Vasilije bio je jedna od ključnih ličnosti obnove monaškog i liturgijskog života na Atosu u drugoj polovini 20. veka. Kao iguman manastira Stavronikita, na tom mestu proveo je punih dvadeset i dve godine (1968–1990). Pod njegovim vođstvom ovaj manastir doživeo je duhovni preporod – vratio je centralno mesto liturgijskom životu, sabrao bratiju oko Svete Evharistije i pokazao kako monaško zajedništvo postaje snaga Crkve. Njegov rad i molitva inspirisali su i druge svetogorske obitelji, koje su u njegovom primeru nalazile putokaz za obnovu.
Učitelj i duhovni vođa
Iako je živeo u tišini Svete gore, starac Vasilije nikada nije bio odvojen od sveta. Njegove reči pronalazile su put do vernika širom pravoslavlja. Sa blagoslovom je često izlazio izvan Atosa, dolazio u Grčku, Srbiju i druge zemlje, gde je svojim predavanjima i besedama prenosio iskustvo otačkog predanja u savremeni jezik. Bio je rado viđen gost na bogoslovskim fakultetima i crkvenim skupovima, gde je svojim autoritetom i smirenošću objašnjavao da je srce pravoslavlja zajednička molitva i ljubav u Hristu.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je pomen starcu Vasiliju
Dar utehe i mira
Mnogi koji su ga upoznali svedoče da je starac Vasilije imao poseban dar utehe. Njegov tihi pogled, molitva i prisustvo činili su da čovek oseti blizinu Božije ljubavi. U vremenima iskušenja umeo je da jednostavnom rečenicom vrati nadu i mir. Upravo zato mnogi njegov odlazak doživljavaju kao lični gubitak, ali i kao poziv da njegovim primerom nastave da žive u Hristu.
Trajni zavet Crkvi
Iako je napustio ovaj svet, delo starca Vasilija ostaje trajno. Njegova zaostavština nije samo u obnovljenim manastirima Svete gore, nego i u srcima generacija monaha, studenata i vernika koji su se kroz njegovu reč i molitvu približili Bogu. U vremenu duhovnih nemira, on je svojim životom pokazao šta znači istinsko služenje Hristu – tiho, smireno, ali silno u ljubavi i istini.
Jeromonah manastira Iviron srušio se tokom pripreme za večernje bogosluženje; bratija i medicinsko osoblje odmah su reagovali, a vernici širom pravoslavnog sveta mole se za njegovo izlečenje.
Arhimandrit kritskog porekla, nekadašnji iguman manastira Iviron, ostavio je za sobom bogato duhovno nasleđe, stotine duhovne dece i spise koji će nastaviti da svetle kao putokaz pravoslavlju u savremenom svetu.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Pripadnici elitnih policijskih jedinica i komandiri Okružnog zatvora 23. marta polaze peške ka svetinji Svetog Vasilija Ostroškog kako bi pomogli u lečenju dvoje mališana.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima