Nekadašnji iguman manastira Iviron i jedan od najznačajnijih duhovnih otaca 20. veka ostavio je neizbrisiv trag u životu Atosa i srpskoj bogoslovskoj misli, gde je generacijama prenosio duh liturgijske obnove i živu veru u Hrista.
Zvona pravoslavnih manastira i hramova širom vaseljene kao da su danas tužnije zazvonila. Crkva Hristova oprašta se od starca Vasilija (Gondikaksisa), svetogorskog duhovnika čije su molitve, reči i tiho prisustvo decenijama budile veru i nosile utehu bezbrojnim dušama. Njegov odlazak nije samo gubitak za Svetu goru, već i za čitav pravoslavni svet.
U Beogradu je patrijarh srpski Porfirije služio pomen ovom velikom starcu, okružen mitropolitom bačkim Irinejem, profesorima i studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, ustanove koju je starac Vasilije više puta pohodio. Tamo je držao predavanja, učestvovao na simpozijumima i svojim svedočanstvom oživljavao duh pravoslavne teologije, ostavljajući dubok trag u srpskoj bogoslovskoj misli. U paraklisu Svetog Jovana Bogoslova vladala je tišina prožeta molitvom – tišina u kojoj se osećao i bol zbog gubitka i radost Vaskrsenja.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je pomen starcu Vasiliju
Svetogorac koji je oživljavao manastire
Arhimandrit Vasilije bio je jedna od ključnih ličnosti obnove monaškog i liturgijskog života na Atosu u drugoj polovini 20. veka. Kao iguman manastira Stavronikita, na tom mestu proveo je punih dvadeset i dve godine (1968–1990). Pod njegovim vođstvom ovaj manastir doživeo je duhovni preporod – vratio je centralno mesto liturgijskom životu, sabrao bratiju oko Svete Evharistije i pokazao kako monaško zajedništvo postaje snaga Crkve. Njegov rad i molitva inspirisali su i druge svetogorske obitelji, koje su u njegovom primeru nalazile putokaz za obnovu.
Učitelj i duhovni vođa
Iako je živeo u tišini Svete gore, starac Vasilije nikada nije bio odvojen od sveta. Njegove reči pronalazile su put do vernika širom pravoslavlja. Sa blagoslovom je često izlazio izvan Atosa, dolazio u Grčku, Srbiju i druge zemlje, gde je svojim predavanjima i besedama prenosio iskustvo otačkog predanja u savremeni jezik. Bio je rado viđen gost na bogoslovskim fakultetima i crkvenim skupovima, gde je svojim autoritetom i smirenošću objašnjavao da je srce pravoslavlja zajednička molitva i ljubav u Hristu.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je pomen starcu Vasiliju
Dar utehe i mira
Mnogi koji su ga upoznali svedoče da je starac Vasilije imao poseban dar utehe. Njegov tihi pogled, molitva i prisustvo činili su da čovek oseti blizinu Božije ljubavi. U vremenima iskušenja umeo je da jednostavnom rečenicom vrati nadu i mir. Upravo zato mnogi njegov odlazak doživljavaju kao lični gubitak, ali i kao poziv da njegovim primerom nastave da žive u Hristu.
Trajni zavet Crkvi
Iako je napustio ovaj svet, delo starca Vasilija ostaje trajno. Njegova zaostavština nije samo u obnovljenim manastirima Svete gore, nego i u srcima generacija monaha, studenata i vernika koji su se kroz njegovu reč i molitvu približili Bogu. U vremenu duhovnih nemira, on je svojim životom pokazao šta znači istinsko služenje Hristu – tiho, smireno, ali silno u ljubavi i istini.
Jeromonah manastira Iviron srušio se tokom pripreme za večernje bogosluženje; bratija i medicinsko osoblje odmah su reagovali, a vernici širom pravoslavnog sveta mole se za njegovo izlečenje.
Arhimandrit kritskog porekla, nekadašnji iguman manastira Iviron, ostavio je za sobom bogato duhovno nasleđe, stotine duhovne dece i spise koji će nastaviti da svetle kao putokaz pravoslavlju u savremenom svetu.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Uz crkvene i državne počasti, dopremljene najdragocenije svetinje povezane sa Svetim Savom i Svetim Simeonom Mirotočivim, relikvije iz Hilandara i predmeti koji su vekovima čuvani daleko od očiju javnosti.
U prestonicu stižu relikvije neprocenjive vrednosti, vezane za Svetog Savu i najdublje slojeve srpske tradicije, uoči izložbe koja će trajati do sredine leta i koja se već najavljuje kao događaj koji prevazilazi uobičajene kulturne okvire.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".