SAMARLUK IZ RERNE POSTAJE HIT DOMAĆE KUHINJE: Staro srpsko jelo koje su jeli naši preci ponovo osvaja trpeze
Od nekoliko osnovnih sastojaka nastaje toplo i zasitno jelo koje je nekada bilo svakodnevica u srpskim kućama.
Njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
Otac Timotej, rođen kao Takajuki Kozaki u Tokiju, jedinstvena je ličnost koju su životni puteve odveli od savremene tehnologije do duboke duhovnosti.
Nekadašnji svemirski inženjer, danas je monah u manastiru Iviron na Svetoj Gori i anđeo čuvar čudotvorne Ivironske ikone Panagije Portaitise. Pored svojih manastirskih dužnosti, poznat je i kao strastveni fotograf koji beleži svakodnevni život manastira i lepotu Svete Gore.
Takajuki je odrastao u istočnim predgrađima Tokija, gde je rano pokazao interesovanje za nebo i more. Studirao je vazduhoplovno i pomorsko inženjerstvo, a tokom studija radio je razne poslove – bio je konobar, nastavnik u privatnoj školi, vodoinstalater, kao i čistač bazena.
Ipak, njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
- Proučavajući Bibliju, shvatio sam da hrišćanstvo nije samo religija, već način života. Nisam želeo da budem samo običan vernik, već da se veri totalno posvetim. Ideja da je Bog stvorio svet me je fascinirala - priseća se otac Timotej.
U roku od šest meseci od tog susreta, kršten je i postao pravi hrišćanin.

Deset godina proveo je kao protestant u Tokiju, stalno proučivajući Bibliju i tekstove o hrišćanstvu.
Ipak, nije se osećao potpunim, stalno je nešto nedostajalo. Njegova potraga za unutrašnjim mirom dovela ga do pravoslavlja.
- Shvatio sam da je protestantsko tumačenje crkvene istorije nepotpuno. U pravoslavlju sam pronašao odgovore koje sam tražio.
Želja za duhovnim životom odvela ga je potom, prvo u manastir Svetog Jovana Šangajskog u Kaliforniji, zatim na Aljasku, a potom i u Koreju. Tri godine je proveo i živeo sa Svetim Jovanom Arizonskim.
Kada se obreo u Koriji i kada se tamošnja pravoslavna zajednica počela da smanjuje, episkop ga je nagovorio da ode na Svetu Goru, gde ga je Ivorski manastir rado prihvatio, ponajviše zbog njegove posebne veze sa Iverskom ikonom Panagije Portaitise.
Danas je anđeo čuvar te ikone. Svakog dana otvara kapelu, dočekuje i dočekuje hodočasnike. On je i krojač manastira, a tu veštinu je naučio još od svoje majke u Japanu.
- Majka mi je govorila da bi se porodica dobro odgajila, treba znati kuvati, čistiti i šiti. Te veštine danas koristim da služim bratstvu.
Grčki mu je treći jezik, ali priznaje da ga nije u potpunosti savldao i da mu pevanje u pevnici ponekad predstavlja izazov, ali se trudi da uvek napreduje. Njegova druga velika ljubav je fotografija.
Fotografiše službe, monahe, prirodu Svete Gore... Cilj mu je da napravi kompletnu foto arhivu Ivirona.“
Nedavno je otputovao u Japan, gde je održao predavanje na Univerzitetu Konagava na poziv poznatog vizantologa Hirofumija Sugavare. Dvorana je bila prepuna - skupu su prisustvovali studenti, profesori, istoričari, kritičari, a tema je bila "Sveta Gora - pravoslavna crkva i monaštvo".
- Pravoslavlje nije poznato u Japanu, pa sam pokušao da objasnim šta je to, kako je nastalo monaštvo i kakav je značaj Svete Gore.
Otac Timotej veruje da nas potraga za istinom i spasenjem čini boljim ljudima. „Na Svetoj Gori istina se otkriva svuda – u prirodi, u Bogu, u nama samima.“
(Priča i video o ovom fantastičnom čoveku objavljena je na Fejsbuk stranici "Duhovne Pouke Svetih Otaca naših", a potpisao ju je Antonije Nedeljković)


BONUS VIDEO
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Od nekoliko osnovnih sastojaka nastaje toplo i zasitno jelo koje je nekada bilo svakodnevica u srpskim kućama.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.
Snimak izraelskog vojnika uz statuu Bogorodice u južnom Libanu izazvao je oštre reakcije i novu buru u vezi s odnosom prema hrišćanskim simbolima.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.