Kanagawa University/Printscreen,Rainer Hackenberg / akg-images / Profimedia,Grčka pravoslavna crkva
Njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
Otac Timotej, rođen kao Takajuki Kozaki u Tokiju, jedinstvena je ličnost koju su životni puteve odveli od savremene tehnologije do duboke duhovnosti.
Nekadašnji svemirski inženjer, danas je monah u manastiru Iviron na Svetoj Gori i anđeo čuvar čudotvorne Ivironske ikone Panagije Portaitise. Pored svojih manastirskih dužnosti, poznat je i kao strastveni fotograf koji beleži svakodnevni život manastira i lepotu Svete Gore.
Takajuki je odrastao u istočnim predgrađima Tokija, gde je rano pokazao interesovanje za nebo i more. Studirao je vazduhoplovno i pomorsko inženjerstvo, a tokom studija radio je razne poslove – bio je konobar, nastavnik u privatnoj školi, vodoinstalater, kao i čistač bazena.
Ipak, njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
- Proučavajući Bibliju, shvatio sam da hrišćanstvo nije samo religija, već način života. Nisam želeo da budem samo običan vernik, već da se veri totalno posvetim. Ideja da je Bog stvorio svet me je fascinirala - priseća se otac Timotej.
U roku od šest meseci od tog susreta, kršten je i postao pravi hrišćanin.
Kanagawa University/Printscreen
Otac Timotej nedavno je bio u Japanu gde je održao predavljanje o pravoslavlju i značaju Svete Gore
Deset godina proveo je kao protestant u Tokiju, stalno proučivajući Bibliju i tekstove o hrišćanstvu.
Ipak, nije se osećao potpunim, stalno je nešto nedostajalo. Njegova potraga za unutrašnjim mirom dovela ga do pravoslavlja.
- Shvatio sam da je protestantsko tumačenje crkvene istorije nepotpuno. U pravoslavlju sam pronašao odgovore koje sam tražio.
Želja za duhovnim životom odvela ga je potom, prvo u manastir Svetog Jovana Šangajskog u Kaliforniji, zatim na Aljasku, a potom i u Koreju. Tri godine je proveo i živeo sa Svetim Jovanom Arizonskim.
Kada se obreo u Koriji i kada se tamošnja pravoslavna zajednica počela da smanjuje, episkop ga je nagovorio da ode na Svetu Goru, gde ga je Ivorski manastir rado prihvatio, ponajviše zbog njegove posebne veze sa Iverskom ikonom Panagije Portaitise.
Grčka pravoslavna crkva
Ivironska ikona Panagije Portaitise
Danas je anđeo čuvar te ikone. Svakog dana otvara kapelu, dočekuje i dočekuje hodočasnike. On je i krojač manastira, a tu veštinu je naučio još od svoje majke u Japanu.
- Majka mi je govorila da bi se porodica dobro odgajila, treba znati kuvati, čistiti i šiti. Te veštine danas koristim da služim bratstvu.
Grčki mu je treći jezik, ali priznaje da ga nije u potpunosti savldao i da mu pevanje u pevnici ponekad predstavlja izazov, ali se trudi da uvek napreduje. Njegova druga velika ljubav je fotografija.
Fotografiše službe, monahe, prirodu Svete Gore... Cilj mu je da napravi kompletnu foto arhivu Ivirona.“
Nedavno je otputovao u Japan, gde je održao predavanje na Univerzitetu Konagava na poziv poznatog vizantologa Hirofumija Sugavare. Dvorana je bila prepuna - skupu su prisustvovali studenti, profesori, istoričari, kritičari, a tema je bila "Sveta Gora - pravoslavna crkva i monaštvo".
- Pravoslavlje nije poznato u Japanu, pa sam pokušao da objasnim šta je to, kako je nastalo monaštvo i kakav je značaj Svete Gore.
Otac Timotej veruje da nas potraga za istinom i spasenjem čini boljim ljudima. „Na Svetoj Gori istina se otkriva svuda – u prirodi, u Bogu, u nama samima.“
(Priča i video o ovom fantastičnom čoveku objavljena je na Fejsbuk stranici "Duhovne Pouke Svetih Otaca naših", a potpisao ju je Antonije Nedeljković)
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.