Kanagawa University/Printscreen,Rainer Hackenberg / akg-images / Profimedia,Grčka pravoslavna crkva
Njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
Otac Timotej, rođen kao Takajuki Kozaki u Tokiju, jedinstvena je ličnost koju su životni puteve odveli od savremene tehnologije do duboke duhovnosti.
Nekadašnji svemirski inženjer, danas je monah u manastiru Iviron na Svetoj Gori i anđeo čuvar čudotvorne Ivironske ikone Panagije Portaitise. Pored svojih manastirskih dužnosti, poznat je i kao strastveni fotograf koji beleži svakodnevni život manastira i lepotu Svete Gore.
Takajuki je odrastao u istočnim predgrađima Tokija, gde je rano pokazao interesovanje za nebo i more. Studirao je vazduhoplovno i pomorsko inženjerstvo, a tokom studija radio je razne poslove – bio je konobar, nastavnik u privatnoj školi, vodoinstalater, kao i čistač bazena.
Ipak, njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
- Proučavajući Bibliju, shvatio sam da hrišćanstvo nije samo religija, već način života. Nisam želeo da budem samo običan vernik, već da se veri totalno posvetim. Ideja da je Bog stvorio svet me je fascinirala - priseća se otac Timotej.
U roku od šest meseci od tog susreta, kršten je i postao pravi hrišćanin.
Kanagawa University/Printscreen
Otac Timotej nedavno je bio u Japanu gde je održao predavljanje o pravoslavlju i značaju Svete Gore
Deset godina proveo je kao protestant u Tokiju, stalno proučivajući Bibliju i tekstove o hrišćanstvu.
Ipak, nije se osećao potpunim, stalno je nešto nedostajalo. Njegova potraga za unutrašnjim mirom dovela ga do pravoslavlja.
- Shvatio sam da je protestantsko tumačenje crkvene istorije nepotpuno. U pravoslavlju sam pronašao odgovore koje sam tražio.
Želja za duhovnim životom odvela ga je potom, prvo u manastir Svetog Jovana Šangajskog u Kaliforniji, zatim na Aljasku, a potom i u Koreju. Tri godine je proveo i živeo sa Svetim Jovanom Arizonskim.
Kada se obreo u Koriji i kada se tamošnja pravoslavna zajednica počela da smanjuje, episkop ga je nagovorio da ode na Svetu Goru, gde ga je Ivorski manastir rado prihvatio, ponajviše zbog njegove posebne veze sa Iverskom ikonom Panagije Portaitise.
Grčka pravoslavna crkva
Ivironska ikona Panagije Portaitise
Danas je anđeo čuvar te ikone. Svakog dana otvara kapelu, dočekuje i dočekuje hodočasnike. On je i krojač manastira, a tu veštinu je naučio još od svoje majke u Japanu.
- Majka mi je govorila da bi se porodica dobro odgajila, treba znati kuvati, čistiti i šiti. Te veštine danas koristim da služim bratstvu.
Grčki mu je treći jezik, ali priznaje da ga nije u potpunosti savldao i da mu pevanje u pevnici ponekad predstavlja izazov, ali se trudi da uvek napreduje. Njegova druga velika ljubav je fotografija.
Fotografiše službe, monahe, prirodu Svete Gore... Cilj mu je da napravi kompletnu foto arhivu Ivirona.“
Nedavno je otputovao u Japan, gde je održao predavanje na Univerzitetu Konagava na poziv poznatog vizantologa Hirofumija Sugavare. Dvorana je bila prepuna - skupu su prisustvovali studenti, profesori, istoričari, kritičari, a tema je bila "Sveta Gora - pravoslavna crkva i monaštvo".
- Pravoslavlje nije poznato u Japanu, pa sam pokušao da objasnim šta je to, kako je nastalo monaštvo i kakav je značaj Svete Gore.
Otac Timotej veruje da nas potraga za istinom i spasenjem čini boljim ljudima. „Na Svetoj Gori istina se otkriva svuda – u prirodi, u Bogu, u nama samima.“
(Priča i video o ovom fantastičnom čoveku objavljena je na Fejsbuk stranici "Duhovne Pouke Svetih Otaca naših", a potpisao ju je Antonije Nedeljković)
Recept sa Svetе Gore pokazuje da prava slatka radost ne zahteva raskoš - spoj džema, oraha, suvog grožđa, agruma i posne čokolade stvara kolač koji tihu blagost pretvara u nezaboravan užitak.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
DJ pult, svetlosni efekti i plesna masa – sve to pravo ispred ulaza u pravoslavni hram izazvalo je stotine žalbi vernog naroda i otvorilo pitanje granica poštovanja svetih prostora.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.