Kanagawa University/Printscreen,Rainer Hackenberg / akg-images / Profimedia,Grčka pravoslavna crkva
Njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
Otac Timotej, rođen kao Takajuki Kozaki u Tokiju, jedinstvena je ličnost koju su životni puteve odveli od savremene tehnologije do duboke duhovnosti.
Nekadašnji svemirski inženjer, danas je monah u manastiru Iviron na Svetoj Gori i anđeo čuvar čudotvorne Ivironske ikone Panagije Portaitise. Pored svojih manastirskih dužnosti, poznat je i kao strastveni fotograf koji beleži svakodnevni život manastira i lepotu Svete Gore.
Takajuki je odrastao u istočnim predgrađima Tokija, gde je rano pokazao interesovanje za nebo i more. Studirao je vazduhoplovno i pomorsko inženjerstvo, a tokom studija radio je razne poslove – bio je konobar, nastavnik u privatnoj školi, vodoinstalater, kao i čistač bazena.
Ipak, njegova životna priča dobila je neočekivan obrt kada je sa 27 godina prvi put upoznao hrišćanstvo i to zahvaljujući grupi protestanata koje je upoznao u Tokiju.
- Proučavajući Bibliju, shvatio sam da hrišćanstvo nije samo religija, već način života. Nisam želeo da budem samo običan vernik, već da se veri totalno posvetim. Ideja da je Bog stvorio svet me je fascinirala - priseća se otac Timotej.
U roku od šest meseci od tog susreta, kršten je i postao pravi hrišćanin.
Kanagawa University/Printscreen
Otac Timotej nedavno je bio u Japanu gde je održao predavljanje o pravoslavlju i značaju Svete Gore
Deset godina proveo je kao protestant u Tokiju, stalno proučivajući Bibliju i tekstove o hrišćanstvu.
Ipak, nije se osećao potpunim, stalno je nešto nedostajalo. Njegova potraga za unutrašnjim mirom dovela ga do pravoslavlja.
- Shvatio sam da je protestantsko tumačenje crkvene istorije nepotpuno. U pravoslavlju sam pronašao odgovore koje sam tražio.
Želja za duhovnim životom odvela ga je potom, prvo u manastir Svetog Jovana Šangajskog u Kaliforniji, zatim na Aljasku, a potom i u Koreju. Tri godine je proveo i živeo sa Svetim Jovanom Arizonskim.
Kada se obreo u Koriji i kada se tamošnja pravoslavna zajednica počela da smanjuje, episkop ga je nagovorio da ode na Svetu Goru, gde ga je Ivorski manastir rado prihvatio, ponajviše zbog njegove posebne veze sa Iverskom ikonom Panagije Portaitise.
Grčka pravoslavna crkva
Ivironska ikona Panagije Portaitise
Danas je anđeo čuvar te ikone. Svakog dana otvara kapelu, dočekuje i dočekuje hodočasnike. On je i krojač manastira, a tu veštinu je naučio još od svoje majke u Japanu.
- Majka mi je govorila da bi se porodica dobro odgajila, treba znati kuvati, čistiti i šiti. Te veštine danas koristim da služim bratstvu.
Grčki mu je treći jezik, ali priznaje da ga nije u potpunosti savldao i da mu pevanje u pevnici ponekad predstavlja izazov, ali se trudi da uvek napreduje. Njegova druga velika ljubav je fotografija.
Fotografiše službe, monahe, prirodu Svete Gore... Cilj mu je da napravi kompletnu foto arhivu Ivirona.“
Nedavno je otputovao u Japan, gde je održao predavanje na Univerzitetu Konagava na poziv poznatog vizantologa Hirofumija Sugavare. Dvorana je bila prepuna - skupu su prisustvovali studenti, profesori, istoričari, kritičari, a tema je bila "Sveta Gora - pravoslavna crkva i monaštvo".
- Pravoslavlje nije poznato u Japanu, pa sam pokušao da objasnim šta je to, kako je nastalo monaštvo i kakav je značaj Svete Gore.
Otac Timotej veruje da nas potraga za istinom i spasenjem čini boljim ljudima. „Na Svetoj Gori istina se otkriva svuda – u prirodi, u Bogu, u nama samima.“
(Priča i video o ovom fantastičnom čoveku objavljena je na Fejsbuk stranici "Duhovne Pouke Svetih Otaca naših", a potpisao ju je Antonije Nedeljković)
Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Poreska uprava je predala Pošti akontaciona rešenja za doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje, a dokumenta se očekuju u narednih 15 dana – šta obveznici treba da provere i kako da reaguju.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Poreska uprava je predala Pošti akontaciona rešenja za doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje, a dokumenta se očekuju u narednih 15 dana – šta obveznici treba da provere i kako da reaguju.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Ona je bila luda Hrista radi, a to je najveća ljubav, i proživela je svoj život u velikom poniženju i stradanju, odbačena od ljudi, ali prihvaćena od Boga, poručio je vladika.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.