DANAS JE CRNO SLOVO I VELIKI PRAZNIK: SPC obeležava sećanje na važan događaj - Časne verige Svetog apostola Petra
Patrijarh jerusalimski, Sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg.
Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.
SPC 7. februara slavi Svetog Grigorija Bogoslova, arhiepiskopa carigradskog.
Rođen u Nazianzu od oca Jelina i majke hrišćanke.
Pre krštenja obrazovao se u Atini zajedno sa Vasilijem Velikim i Julijanom Odstupnikom.
Često je proricao Julijanu da će biti odstupnik od vere i gonitelj crkve, što se i dogodilo.
Na Grigorija je naročito mnogo uticala majka Nona. Kada je završio škole, Grigorije se krstio.
Sveti Vasilije rukopoložio ga je za episkopa sasimskog, a car Teodosije Veliki uskoro ga je pozvao na upražnjeni presto arhiepiskopa carigradskog.
Sastavio je mnogobrojna dela, od kojih su mu najslavnija ona iz Bogoslovlja, zbog čega je i nazvan Bogoslovom.
Naročito je znamenito njegovo delo "Besede o Svetoj Trojici".
Još je pisao protiv jeretika Makedonija, koji je krivo učio o Duhu Svetome (kao da je Duh stvorenje Božje), i protiv Apolinarija, koji je krivo učio, kao da Hristos nije imao čovečje duše, nego da mu je božanstvo bilo mesto duše.
Pisao je takođe i protiv cara Julijana Odstupnika, svog negdašnjeg školskog druga. Kada je na Saboru 381. godine, nastala rasprava oko njegovog izbora za arhiepiskopa, on se sam povukao, izjavivši:
"Ne mogu nas lišiti Boga oni koji nas lišavaju prestola“.
Zatim je napustio Carigrad, otišao u Nazijanz, i tamo je bio do smrti. Tu je živeo povučeno, vreme je provodio u molitvi i pisanju korisnih knjiga.
Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.
Mošti su mu docnije prenete u Rim, a glava mu se nalazi u Uspenskom soboru u Moskvi.
Upokojio se u Gospodu 390. godine (v. 30. januar).
Tropar - Sveti Grigorije Bogoslov (glas 1):
Pastirska svirala bogoslovlja tvoga, govorničke pobedi trube, jer kao da je iz dubine duha tražena, priloži se dobroti tvoga glasa: Zato moli Hrista Boga, oče Grigorije, da spase duše naše.
Patrijarh jerusalimski, Sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg.
Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije.
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Čudesa svetog Klimenta su bezbrojna.
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku, za vreme cara Aleksija Komnena.
Svetitelj je bio žrtva zeta cara Konstantina.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Svetitelj je bio žrtva zeta cara Konstantina.
Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola i jevanđelistu Marka po starom, i Svetog apostola i jevanđelistu Jovana Bogoslova po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Device Marije Posrednice svih milosti, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznate velike praznike.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od nekoliko osnovnih sastojaka nastaje toplo i zasitno jelo koje je nekada bilo svakodnevica u srpskim kućama.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.