NAJUKUSNIJA STARINSKA POGAČA KOJA BUDI USPOMENE: Zaboravljeni bakin recept i danas će oduševiti celu porodicu, a i goste
Brza, jednostavna i aromatična, ova pogača s belim lukom i puterom pravi domaću atmosferu u svakom trenutku.
Ovaj jednostavan recept čuva duh porodičnih doručaka i večera, dok mirisi domaćih sastojaka podsećaju na vreme kada su jela bila više od hrane - simbol zajedništva i topline doma.
U danima kada crkva ne propisuje post, a posebno u Beloj nedelji pred Vaskrs, kada je dozvoljen beli mrs – kuhinje naših baka mirisale su na jednostavne, ali nezaboravne obroke. Među njima se posebno isticala pita sa sirom i projinim brašnom - mekana, sočna i drugačija od klasičnih pita s korama. Ovo jelo nije samo hrana, već sećanje na vreme kada se u domu okupljala porodica, a mirisi domaćih jela ispunjavali svaki kutak. Projino brašno pomaže da pita dobije specifičnu aromu, dok sir i jogurt čine da svaki zalogaj bude topao i pun domaće utehe – savršen izbor za doručak, večeru ili jednostavno za trenutke kada želite da okusite deo prošlih vremena.
3 jaja
1 čaša jogurta (200 ml)
½ čaše ulja
1 čaša projinog brašna
1 čaša glatkog pšeničnog brašna
1 prašak za pecivo
200 g sitnog sira
1 kašičica soli

Prvo penasto umutite jaja, pa dodajte jogurt i ulje. Sve kratko promešajte da se sjedini. Zatim dodajte projino brašno, pšenično brašno, prašak za pecivo i so. Smesu mešajte dok ne postane glatka i srednje gusta. Na kraju umesite izmrvljen sir i još jednom lagano promešajte.
Smesu sipajte u pleh koji ste prethodno namazali uljem i posuli s malo brašna. Pitu pecite u zagrejanoj rerni na 200 °C oko 30–35 minuta, dok ne porumeni i dobije lepu zlatnu koricu. Kad je pečena, ostavite je nekoliko minuta da se malo “odmori”, pa isecite na kocke.
Brza, jednostavna i aromatična, ova pogača s belim lukom i puterom pravi domaću atmosferu u svakom trenutku.
Jednostavna pogača za doručak ili svaku priliku kada želite ukusno i toplo jelo koje podseća na detinjstvo.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Bez gotovih kora i bez žurbe, od kvasnog testa i sira, ovo jelo se peklo kad se htelo nešto jednostavno, sito i pošteno – baš onako kako se nekad kuvalo.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Obrok koji spaja ukuse detinjstva i pravoslavnu tradiciju, savršen za Bele nedelje kada su jaja i mlečni proizvodi dozvoljeni pre Velikog posta.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.
Bez bacanja, bez raskoši i bez suvišnih reči – male pitice nastajale iz poštovanja prema hrani i blagoslovu trpeze, a nestajale brže od „prave“ pite, dok je dom još mirisao na testo i sir.
Ova puta iz južnjačke kuhinje osvaja jednostavnošću i posebnim načinom pripreme: testo se seče pre pečenja, a nekoliko domaćih sastojaka pretvara je u ukusan obrok za porodičnu trpezu.
Bio je obredni hleb za važne porodične trenutke, vremenom je postao deo domaće kuhinje, a zatim je pao u zaborav.
Bukovače, sremuš, orasi i povrće stvaraju pun ukus bez mesa, po receptu prilagođenom danima kada crkveni tipik propisuje post.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Karamelizovani šećer, krupno seckani orasi, žumanca i oblande čine poslasticu koja se brzo priprema, a posebno prija uz prazničnu mrsnu trpezu.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.