Aktuelno iz SPC 05.02.2026 | 09:27

EPARHIJA KRUŠEVAČKA DOBILA NOVOG SVEŠTENIKA: Sabranje u Hramu Svetog Pantelejmona koje će dugo da se pamti

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
EPARHIJA KRUŠEVAČKA DOBILA NOVOG SVEŠTENIKA: Sabranje u Hramu Svetog Pantelejmona koje će dugo da se pamti
SPC

Mitropolit kruševački David rukopoložio je đakona Ivana Petronijevića u sveštenički čin.

U Nedelju o mitaru i fariseju, Lučinu je obasjala radost koju će vernici Eparhije kruševačke dugo pamtiti. Tog dana, u Hramu Svetog Pantelejmona, Crkva je postala bogatija za još jednog sveštenika, a parohijska zajednica snažnije povezana u veri i molitvi.

Svetu Liturgiju služio je mitropolit kruševački David, uz sasluženje arhijerejskog namesnika ćićevačkog protojereja Miloša Pešića i više sveštenika Eparhije kruševačke. Sabranje tolikog broja sveštenoslužitelja svedočilo je o živom liturgijskom ritmu Eparhije i snazi zajedništva koje se gradi oko Svete Čaše.

Trenutak kada Crkva dobija novog pastira

U središtu liturgijskog slavlja bio je čin rukopoloženja. Vladika David je đakona Ivana Petronijevića priveo Svetoj Trpezi i rukopoložio ga u sveštenički čin. Tim tihim, ali duboko sadržajnim trenutkom, Crkva je dobila novog pastira, pozvanog da reč Jevanđelja potvrđuje delom, a službu svedoči celokupnim životom. Za vernike okupljene u hramu, to nije bio samo obred, već susret sa tajnom crkvenog predanja koje se neprekidno prenosi iz pokolenja u pokolenje.

Foto: SPC
Vladika David rukopoložio je đakona Ivana Petronijevića u sveštenički čin

 

Hram je bio ispunjen vernim narodom koji je, nakon osvećenja Darova, prilazio Svetoj Čaši, primajući Telo i Krv Hristovu i učestvujući u punini evharistijskog zajedništva. Molitvena tišina, isprepletena pojanjем i blagim uzbuđenjem, govorila je više od reči o značenju tog dana.

Liturgija koja se nastavila u zajedništvu i ljubavi

Radost se nastavila i po završetku liturgije. Vernike su ugostili parohijski sveštenik jerej Uroš Jovanović i novorukopoloženi sveštenik, otac Ivan Petronijević, priredivši trpezu ljubavi. Posle duhovnog okrepljenja, sledilo je i bratsko okupljanje, uz razgovor, osmehe i zahvalnost što je zajednica tog dana bila istinski na okupu.

Ispraćajući mitropolita Davida, verni narod je primao blagoslove i u tišini srca uznosio molitvu zahvalnosti. Dan u Lučini pokazao je da rukopoloženje nije izdvojen čin, već radost cele Crkve - znak da služba traje, da se pastirska briga nastavlja i da zajednica živi upravo onda kada se okuplja oko Hrista.