Apostol Petar u svojoj poslanici upućuje na buđenje „čistoga razuma“, a vladika Nikolaj Velimirović u svojoj besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu tu misao razvija kao temeljnu nit duhovnog života čoveka. Polazeći od apostolskog teksta, on ukazuje na unutrašnje stanje ljudske misli koja može biti zamračena grehom, ali i ponovo razbuđena i vraćena svojoj izvornoj jasnoći. U toj vezi između Jevanđelja i čovekove savesti, vladika Nikolaj otvara prostor za razumevanje razuma ne samo kao sposobnosti mišljenja, već kao duhovnog organa koji određuje odnos prema istini, Hristu i sopstvenom pokajanju.
Beseda o buđenju čistoga razuma
"Evo vam, ljubazni, već pišem drugu poslanicu u kojima budim napominjanjem vaš čisti razum." (II Petr. 3, 1)
Vidite li, braćo, s kakvim ciljem apostol Petar piše svoje poslanice? Da probudi kod ljudi njihov čisti razum! To apostol smatra za glavno. I zaista to i jeste glavno. Jer kad bi se u svih ljudi probudio uspavani čisti razum, ne bi ostalo nijedne ljudske duše na zemlji, koja ne bi poverovala u Hrista Gospoda, koja Ga ne bi ispovedila kao raspetog i vaskrslog Spasitelja sveta, i koja ne bi skrušeno pribegla pokajanju za učinjene grehe po nagovoru nečista razuma. Ništa tako ne udaljava od Jevanđelja kao nečist razum.
Šta čini razum ljudski nečistim? Greh. Kao mleko kad se u nj naspe otrov što postane sve otrovom, tako i razum ljudski kad u nj uđe nečist greh sav postane nečistotom. Svaki je greh nečistota; svaki greh čini razum čovekov nečistim, mutnim, otrovanim. Sve znanje koje ima nečist razum jeste nečisto. Kao mutni i prljavi likovi predmeta u mutnom i prljavom ogledalu. Čistome sve je čisto, rekao je drugi vrhovni apostol. Dok je Adam imao čist razum u Raju, sve njegovo znanje o Tvorcu i stvorenjima bilo je jasno i istinito.
No greh je pomračio i njegov razum i razum njegovih potomaka. Onaj rajski, čisti razum bezgrešnog čoveka nije mrtav nego je uspavan u ljudima pod grehom. Treba ga samo probuditi, i on će onda nepogrešno privesti čoveka ka Hristu. Zato apostol i stavlja sebi u dužnost da kod ljudi probudi taj prvobitni, čisti, jasni, vidoviti, od Boga sazdani razum. O braćo moja, pomozimo u buđenju ljudi svetom apostolu, koji se na krst strmoglav raspe radi svoje propovedi, pomozimo mu bar u koliko se nas samih tiče, i probudimo svaki svoj čist razum. I kad svak od nas to učini, videćemo, da svi imamo jedan razum. Jer čist razum je jedan, dok je nečist razum – legion!
O vaskrsli Gospode, probudi Ti u nama čisti razum molitvama Tvoga svetog apostola Petra. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.