Nije svaka misao koja deluje duboko i razloženo istovremeno i istinita, niti je svako tumačenje života oslobođenje od zablude. Upozorenje na iz poslanice Kološanima, koje se u svojoj besedi za subotu 3. sedmice po Vaskrsu poziva vladika Nikolaj Velimirović otvara pitanje granice između ljudske mudrosti i otkrivenja koje ne nastaje iz nagađanja, već iz susreta sa Hristom. U tom sudaru filozofskih konstrukcija i vere koja se ne zasniva na pretpostavkama, nego na svedočanstvu apostola i svetitelja, prepoznaje se opasnost da se čovek, tražeći objašnjenje svega, neprimetno udalji od same istine koju želi da pronađe.
Beseda o opreznosti prema svemu što nije po Hristu
"Braćo, čuvajte se da vas ko ne zarobi filosofijom i praznom prijevarom, po kazivanju čovečijemu, po nauci svijeta, a ne po Hristu." (Kološ. 2, 8)
Braćo, neka nas ne zarobi filosofija, koja nagađajući govori, da nema života večnoga niti vaskrsenja iz mrtvih. Jer mi ne dolazimo do Istine nagađanjem ljudskim nego Božjim otkrovenjem. I ono što znamo o Istini, znamo od same Istine, koja se otkrila u Gospodu Isusu Hristu i nama saopštila kroz verne i mudre svedoke Istine, apostole i svetitelje. Ako li, zbog grehova naših, odbacimo ova svedočanstva i primimo nagađanja ljudska, pašćemo u mračno i ljuto ropstvo prirode, tela, greha i smrti.
Braćo, neka nas ne prevare prazna kazivanja čovečja, od čoveka i po čoveku, kao tobož da nema onoga sveta, ili i ako ga ima da mi tobož ništa o tome ne znamo. Gle, mi znamo pouzdano da ima onoga sveta. I ovo znamo ne od nagađača i obmanjivača nego od samoga Gospoda Isusa, koji se na Tavoru javio učenicima sa davno otšedšim iz ovoga sveta Mojsejem i Ilijom, i koji se sam javio mnogim sledbenicima Svojim posle smrti Svoje.
I još mi ovo znamo od apostola, svetitelja i mnogobrojnih tajnovidaca, kojima Bog otkri, zbog njihove čistote i svetosti, pravu istinu o onome svetu. Ako li, zbog grehova naših, ne verujemo ovim svetim i istinitim svedocima, mi ćemo onda verovati nesvetim i lažnim ljudima, i bićemo robovi mraka, greha i smrti.
Braćo, neka nas ne zavede nauka svetska, koja ispituje životinje, bilje i kamenje, i veli, da ona nigde nije našla Boga među ovim tvarima, te otuda drsko tvrdi, kao da Boga i nema. Jer gle, mi znamo, da Tvorac i ne može biti kao tvar među tvarima, nego je On iznad svih tvari, i različit od svih tvari.
A mi to znamo kako po duhovnom razumu i savesti tako i po jasnom otkrovenju samoga Gospoda Isusa, koji se pokazao i u telu čovečjem kao Gospodar svih stvorenih tvari, a tako i po svedočanstvu apostola i mnogih drugih svetih i vidovitih ljudi.
Nego proslavimo Gospoda Isusa, vaskrsloga iz mrtvih. Gospode vaskrsli, Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak Svetle sedmice donosi tumačenje događaja u kojem Hristos, prema hrišćanskom predanju, silazi u ad i donosi preokret koji se odnosi na čitavo čovečanstvo.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak Svetle sedmice razotkriva se smisao stradanja kroz sliku tela koje biva srušeno, ali ustaje snažnije, noseći poruku o neuništivosti vere i pobedi života nad smrću.
U besedi za ponedeljak druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na to kako smer srca određuje ono što čovek vidi i zašto se smisao prepoznaje tek kada se pogled podigne iz prolaznosti ka večnom izvoru života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.