Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na lokalnom groblju kod manastira Kosijerevo danas je ispraćen na večni počinak usnuli dečak Jovan Knežević, sin protojereja Ostoje Kneževića i protinice Viktorije, brat Ksenijin. Tihi prostor oko manastira bio je ispunjen bolom, ali i molitvenim mirom, dok su se vernici, rodbina i sveštenstvo sabrali da isprate dete koje je, kako je rečeno, „otišlo prerano, ali ne i bez smisla u svetlosti vere“.
Tuga koja je ispunila manastirske zidine
Opelo su služili mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije i mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije, u molitvenom zajedništvu koje je dodatno naglasilo težinu trenutka i sabornost Crkve pred porodičnom tugom koja je nadilazila reči.
U obraćanju nad odrom, mitropolit Joanikije uputio je reči utehe porodici Knežević, naglašavajući da je jedina prava snaga u takvom stradanju krst Hristov, kao i zajednička molitvena blizina onih koji saosećaju u bolu. Istakao je da ljudska uteha, iako ograničena, ima svoju dubinu kada je prožeta verom i ljubavlju.
- Za velike praznike kažemo da se raduje i nebo i zemlja, a za ovu današnju veliku žalost kažemo da plače sva zemlja, ali da se nebesa raduju. Plače porodica Knežević i imaju za kim da plaču - kazao je mitropolit Joanikije.
Govoreći o životu i odlasku dečaka, mitropolit Joanikije je naglasio da Crkva kroz Hristovo stradanje razume svaku ljudsku patnju, pa i ovu najtežu. U tom duhu podsetio je da se, kako je rekao, u veri dotiče tajna Hristovih rana i da se i današnji ispraćaj ne posmatra samo kao kraj, već kao prelazak u večni život.
Očinski bol i snaga vere pred neizrecivim gubitkom
Posebno je istakao čistotu dečije duše, govoreći da je nevinost nešto što u hrišćanskom shvatanju ima posebnu svetlost pred Bogom. U tom kontekstu, mitropolit je naglasio uverenje Crkve da duša deteta ne nestaje, već se sabira u Božijem naručju, u životu koji ne poznaje kraj.
U svojoj besedi nad odrom pokojnika, mitropolit Joanikije je podsetio i na bol porodice, govoreći o neostvarenim snovima i očekivanjima koja su prirodno pratila odrastanje mladog Jovana. Pominjao je i predstave koje su roditelji imali o njegovoj budućnosti, ali je sve to stavio u širi okvir hrišćanske vere u Božiji promisao, koji nadilazi ljudsko razumevanje.
- Krst Hristov je jedina uteha - bile su reči koje su se posebno izdvojile u njegovom obraćanju, uz poziv porodici da izdrži bol koji, kako je naglasio, ljudski gotovo da prevazilazi snagu, ali se u veri ipak nosi.
Nada jača od rastanka i tišina koja govori
Mitropolit je dodao da smrt deteta ostavlja prazninu koju je teško razumeti, ali i da Crkva veruje da je takav odlazak prelazak u život večni. U tom duhu podsetio je da je, kako je rekao, Jovan „u naručju Božijem“ i da se njegova svetlost nastavlja u drugom, večnom obliku postojanja.
Govoreći o nasleđu porodice Knežević, mitropolit je istakao njihovu svešteničku i istorijsku ukorenjenost u veri, naglašavajući da se ta duhovna linija ne prekida, već nastavlja kroz sećanje i molitvu. Porodici je uputio reči ohrabrenja, pozivajući ih da bol, koliko god bio težak, pretvore u veru i istrajnost.
- Hristos vaskrse, Jovane - izgovorio je mitropolit Joanikije na kraju besede, rečenicu koja je odjeknula kao molitveni pečat čitavog opela.
U toku službe pročitani su i telegrami saučešća patrijarha srpskog Porfirija, kao i mitropolita tverskog Amvrosija, čime je izraženo jedinstvo Crkve u molitvenom saosećanju sa ožalošćenom porodicom.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Teodoru Aleksandrijsku po starom kalendaru, dok se po novom praznuju Sveta prvomučenica Tekla i Sveti Siluan Atonski. Katolička crkva obeležava Gospu od Otkupljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Roditelji, supruga i prijatelji mladog veroučitelja Stefana Đokića (30) slomljeni bolom dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve u dirljivoj besedi govorio o smrti koja para srca i o veri koja jedina može da uteši.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
Praznik je počeo liturgijom u manastiru i besedom sveštenika Jovana Cvetkovića o veri i istrajnosti svetih Joakima i Ane, a potom je ulicama grada prošla svečana litija.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Četvorodnevno putovanje obuhvatiće Pariz, Sen Deni, Lurd i Mec, gde će pontifik učestvovati na međureligijskom susretu, obratiti se državnicima i služiti misu u Katedrali Svetog Stefana.