Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na mesnom groblju kod manastira Kosijerevo, u 14 časova, sahranjen je dvanaestogodišnji Jovan Knežević, čiji je iznenadni odlazak prekinuo detinjstvo i potresao porodicu, prijatelje i širu zajednicu. Odrastao u svešteničkoj porodici, uz oca protojereja Ostoju, majku popadiju Viktoriju i sestru Kseniju, Jovan je bio deo zajednice koja ga je tog dana ispratila u tišini i molitvi.
Pre toga, u crkvi manastira Kosijereva u Petrovićima - Banjani, služena je Sveta zaupokojena liturgija i opelo nad njegovim odrom. Službu su predvodila trojica arhijereja: mitropoliti crnogorsko-primorski Joanikije, budimljansko-nikšićki Metodije i zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije, uz sasluženje brojnog sveštenstva i sveštenomonaštva, u prisustvu porodice i vernog naroda.
Mitropolija crnogorsko-primorska
Sveštenik Ostoja Knežević nad odrom svoga sina Jovana
U tišini ispunjenoj molitvom, vaskršnji pozdrav „Hristos vaskrse - Vaistinu vaskrse“ odzvanjao je snažnije nego inače. Upravo tim rečima započeo je svoju besedu mitropolit Dimitrije, podsećajući da su se njima prvi hrišćani molili i čekali Carstvo Božije.
- Zato apostol Pavle, kao što smo čuli, kaže: Svi nećemo pomreti, ali svi ćemo se promeniti“, rekao je, ukazujući na veru da smrt nema poslednju reč.
Govoreći o smislu Hristovog dolaska, naglasio je da je Bog „kao dobri domaćin ovoga sveta sve što je mogao uradio za ovaj svet“, darujući čoveku život, slobodu, ljubav i razum. Ali, kako je istakao, nije se zaustavio na stvaranju:
Posebnu težinu imale su njegove reči kada se prisetio trenutka kada je saznao vest o Jovanovoj smrti.
- Bili smo zajedno sa njegovim ocem, kada smo čuli tu vest i nadali smo se da će biti nešto privremeno... Ali Gospod je tako odredio i suočio nas sa time“, rekao je mitropolit Dimitrije.
Obraćajući se porodici, govorio je smireno i jasno:
- Promisao Božiji nesaglediv je za nas do kraja - kazao je vladika pozivajući na molitvu i strpljenje. Podsetio je da je čoveku darovan život bez ograničenja u večnosti i da znamo da ćemo se svi ponovo sresti u danu u kome nema rastanka-.
O malom Jovanu govorio je kao o detetu koje je uzeto da zloba ne dotakne srce njegovo.
- Kao anđeo je uzet ispred nas i kao neki propovednik vaskrsenja Hristovog i privremenosti ovoga život“, naglasio je, ostavljajući poruku da njegov odlazak obavezuje žive da drugačije gledaju na sopstveni život.
Na kraju besede, mitropolit Dimitrije je poručio:
- Sve to je Gospod opredelio za našeg Jovana... a nama da bude za ugled da hitamo ka tom cilju. Neka je Carstvo nebesko, večan pomen, a porodici uteha i blagoslov Božiji. Hristos vaskrse - Vaistinu vaskrse!
Protojerej-stavrofor Žarko Uskoković podizao je svetinje i u godinama rata čuvao narod i nadu, ostajući na svom mestu onda kada je bilo najteže i najneizvesnije.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".