ONE SU BILE TRI ROĐENE SESTRE KOJE SU MUČENIČKI STRADALE ZA HRISTA! Danas su Svete Agapija, Hionija i Irina!
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Podvižnik iz palestinske pustinje koji je kroz post, molitvu i tišinu izgradio put koji i danas nadahnjuje vernike da preispitaju sopstvene izbore.
Srpska pravoslavna crkva 2. maja obeležava uspomenu na Prepodobnog Jovana Vethopešternika, monaha čiji je život protekao daleko od buke sveta, u tišini palestinske pustinje, ali čija poruka i danas dopire do vernika.
Još kao mlad, Jovan je pokazivao neobičnu privrženost duhovnom životu. Vođen željom da se približi Bogu, obilazio je sveta mesta i tražio pouke od podvižnika koji su živeli u molitvi i odricanju. Njegov put ga je na kraju doveo u lavru Svetog Haritona, jednu od najstarijih monaških zajednica u blizini Jerusalima, poznatu i kao Vetha lavra.
Tu je, u pećini koja je nekada bila skrovište razbojnika, Jovan pronašao mesto svog podviga. Upravo po toj "staroj pešteri" dobio je ime Vethopešternik. U toj skromnoj i surovoj sredini proveo je godine u postu, molitvi i bdenju, neprestano podsećajući sebe na prolaznost života i učeći se smirenju.
Savremenim rečnikom, život Prepodobnog Jovana može se opisati kao radikalan izbor - odricanje od svega što je prolazno zarad onoga što je večno. Prezreo je zemaljske užitke i napustio domovinu, sledeći primer Hrista, koji je, prema hrišćanskom učenju, i sam živeo bez stalnog mesta boravka.
U lavri je bio poznat po strogom uzdržanju i neumornoj molitvi. Njegov podvig nije bio samo spoljašnji, iscrpljivanje tela postom i bdenjem, već, pre svega, unutrašnji, borba sa sopstvenim slabostima i strastima. Zbog takvog života bratstvo ga je udostojilo i svešteničkog čina.
Mesto u kojem je Jovan živeo nosi posebno značenje u hrišćanskom predanju. Pećina u kojoj se podvizavao prvobitno je bila razbojničko skrovište. Predanje kaže da su u nju doveli i samog Svetog Haritona, ali je on čudesno izbavljen, nakon čega je upravo tu osnovao monašku zajednicu.
Od prostora nasilja i tame, pećina je postala mesto molitve i sabranosti. Upravo u tom preobražaju prostora, ogleda se i smisao monaškog života - promena čoveka iznutra, pretvaranje slabosti u snagu i tame u svetlost.
Prepodobni Jovan Vethopešternik upokojio se u 8. veku, nakon dugog života posvećenog Bogu. U crkvenom predanju ostao je zapamćen kao "zemaljski anđeo u telu", čovek koji je uspeo da, još za života, postane primer duhovne uzvišenosti.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2026. leta Gospodnjeg, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 2. mesec 2026. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2026. leta Gospodnjeg, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2026. leta Gospodnjeg, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.