MUČITELJ JE HTEO DA GA BACI U VRELU SMOLU, ALI NEVEROVATNO ŠTA SE U MOMENTU DOGODILO: Danas je Sveti sveštenomučenik Artemon Laodikijski!
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Prvi dan maja u kalendaru Srpske pravoslavne crkve posvećen je Prepodobnom Jovanu Dekapolitu, podvižniku čiji je život ostao zapamćen kao svedočanstvo istrajnosti u veri, poslušnosti i duhovnom podvigu u jednom od najburnijih perioda crkvene istorije.
Njegovo ime vezuje se za vreme ikonoborne krize u Vizantiji, kada je car Lav Jermenin pokrenuo snažan progon poštovalaca svetih ikona. U takvom vremenu, kada je ispovedanje pravoslavne vere često značilo i stradanje, Prepodobni Jovan stoji uz svog duhovnog učitelja Svetog Grigorija Dekapolita i Svetog Josifa Pesmopisca, kao jedan od onih koji nisu odstupili od crkvenog predanja.
Prepodobni Jovan bio je učenik Svetog Grigorija Dekapolita, jednog od istaknutih podvižnika iz Isavrijskog Dekapolja. Postoje, kako predanje beleži, dve oblasti koje su nosile to ime: jedna u Palestini, pominjana i u Jevanđelju po Mateju, i druga u Isavriji, iz koje potiče Sveti Grigorije.
Još u mladosti Jovan napušta svetovni život i odlazi svom duhovnom ocu, gde prima monaški postrig. Od samog početka monaškog života odlikovao se smirenjem, poslušnošću i revnošću, što je, prema predanju, u velikoj meri radovalo i samog Svetog Grigorija, koji je u njemu video vernog učenika i saputnika u podvigu.
Zajedno su živeli u asketskom trudu, moleći se i boreći za očuvanje pravoslavne vere u vreme kada je ona bila izložena pritisku i osporavanju.
Kada je car Lav Jermenin obnovio ikonobornu jeresi i pokrenuo progon Crkve, Sveti Grigorije, Prepodobni Jovan i Sveti Josif Pesmopisac dolaze u Carigrad. Njihova misija nije bila politička, već isključivo duhovna: utvrđivanje vernih u ispovedanju pravoslavne vere i očuvanju svetih ikona.
U takvom delovanju Crkva ih pamti kao ispovednike, one koji su rečju i primerom branili predanje koje su primili.
U jednom trenutku Sveti Josif biva poslat u Rim, ali je na tom putu uhvaćen i zatočen na Kritu. Sveti Grigorije ubrzo potom odlazi iz ovog života, ostavljajući svog učenika Jovana da nastavi podvig u Carigradu.
Nakon smrti učitelja Prepodobni Jovan postaje iguman Dekapolitovog manastira u Carigradu. Taj period njegovog života obeležen je još intenzivnijim duhovnim trudom.
Predanje svedoči da je, primivši odgovornost igumana, još snažnije posvetio svoj život molitvi, podvigu i brizi za spasenje, ne samo monaha u manastiru već i svih koji su dolazili u kontakt s njim.
Njegova služba nije bila samo upravna, već pre svega duhovna, vođenje ljudi kroz primer života, a ne kroz reč.
Prepodobni Jovan upokojio se oko 820, mirno, nakon života ispunjenog podvigom i služenjem. Njegovo telo s poštovanjem sahranio je Sveti Josif Pesmopisac, i to blizu groba Svetog Grigorija Dekapolita, njegovog duhovnog oca.
Time je, kako se u predanju naglašava, i fizički potvrđena njihova duhovna povezanost, koja je trajala od monaškog početka, pa sve do večnosti.
Kasnije je Sveti Josif preneo njihove mošti u crkvu posvećenu Svetom Nikoli Čudotvorcu, čime je njihovo poštovanje dodatno učvršćeno u crkvenom predanju.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Sveti Tihon je, po uzoru na svete apostole, neumorno obilazio narod, poučavao, krštavao i svojim primerom privodio ljude Hristu.
Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom, istakao je teolog Đurđević.
Vidovdan, praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i Svetih srpskih mučenika, poklapa se sa spomenom Svetog proroka Amosa.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom, istakao je teolog Đurđević.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.