Praznici i sveci 01.05.2026 | 00:00

MONAH KOJI JE PRKOSIO IMPERIJI I POSTAO STUB OTPORA: Srpska pravoslavna crkva slavi Prepodobnog Jovana

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
MONAH KOJI JE PRKOSIO IMPERIJI I POSTAO STUB OTPORA: Srpska pravoslavna crkva slavi Prepodobnog Jovana
Printrscreen

Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.

Prvi dan maja u kalendaru Srpske pravoslavne crkve posvećen je Prepodobnom Jovanu Dekapolitu, podvižniku čiji je život ostao zapamćen kao svedočanstvo istrajnosti u veri, poslušnosti i duhovnom podvigu u jednom od najburnijih perioda crkvene istorije.

Njegovo ime vezuje se za vreme ikonoborne krize u Vizantiji, kada je car Lav Jermenin pokrenuo snažan progon poštovalaca svetih ikona. U takvom vremenu, kada je ispovedanje pravoslavne vere često značilo i stradanje, Prepodobni Jovan stoji uz svog duhovnog učitelja Svetog Grigorija Dekapolita i Svetog Josifa Pesmopisca, kao jedan od onih koji nisu odstupili od crkvenog predanja.

Učenik velikog duhovnog učitelja

Prepodobni Jovan bio je učenik Svetog Grigorija Dekapolita, jednog od istaknutih podvižnika iz Isavrijskog Dekapolja. Postoje, kako predanje beleži, dve oblasti koje su nosile to ime: jedna u Palestini, pominjana i u Jevanđelju po Mateju, i druga u Isavriji, iz koje potiče Sveti Grigorije.

Još u mladosti Jovan napušta svetovni život i odlazi svom duhovnom ocu, gde prima monaški postrig. Od samog početka monaškog života odlikovao se smirenjem, poslušnošću i revnošću, što je, prema predanju, u velikoj meri radovalo i samog Svetog Grigorija, koji je u njemu video vernog učenika i saputnika u podvigu.

Zajedno su živeli u asketskom trudu, moleći se i boreći za očuvanje pravoslavne vere u vreme kada je ona bila izložena pritisku i osporavanju.

Stradanje u vreme ikonoborstva

Kada je car Lav Jermenin obnovio ikonobornu jeresi i pokrenuo progon Crkve, Sveti Grigorije, Prepodobni Jovan i Sveti Josif Pesmopisac dolaze u Carigrad. Njihova misija nije bila politička, već isključivo duhovna: utvrđivanje vernih u ispovedanju pravoslavne vere i očuvanju svetih ikona.

U takvom delovanju Crkva ih pamti kao ispovednike, one koji su rečju i primerom branili predanje koje su primili.

U jednom trenutku Sveti Josif biva poslat u Rim, ali je na tom putu uhvaćen i zatočen na Kritu. Sveti Grigorije ubrzo potom odlazi iz ovog života, ostavljajući svog učenika Jovana da nastavi podvig u Carigradu.

Iguman i nastavak podviga

Nakon smrti učitelja Prepodobni Jovan postaje iguman Dekapolitovog manastira u Carigradu. Taj period njegovog života obeležen je još intenzivnijim duhovnim trudom.

Predanje svedoči da je, primivši odgovornost igumana, još snažnije posvetio svoj život molitvi, podvigu i brizi za spasenje, ne samo monaha u manastiru već i svih koji su dolazili u kontakt s njim.

Njegova služba nije bila samo upravna, već pre svega duhovna, vođenje ljudi kroz primer života, a ne kroz reč.

Mirno upokojenje i poštovanje nakon smrti

Prepodobni Jovan upokojio se oko 820, mirno, nakon života ispunjenog podvigom i služenjem. Njegovo telo s poštovanjem sahranio je Sveti Josif Pesmopisac, i to blizu groba Svetog Grigorija Dekapolita, njegovog duhovnog oca.

Time je, kako se u predanju naglašava, i fizički potvrđena njihova duhovna povezanost, koja je trajala od monaškog početka, pa sve do večnosti.

Kasnije je Sveti Josif preneo njihove mošti u crkvu posvećenu Svetom Nikoli Čudotvorcu, čime je njihovo poštovanje dodatno učvršćeno u crkvenom predanju.