MUČITELJ JE HTEO DA GA BACI U VRELU SMOLU, ALI NEVEROVATNO ŠTA SE U MOMENTU DOGODILO: Danas je Sveti sveštenomučenik Artemon Laodikijski!
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Prvi dan maja u kalendaru Srpske pravoslavne crkve posvećen je Prepodobnom Jovanu Dekapolitu, podvižniku čiji je život ostao zapamćen kao svedočanstvo istrajnosti u veri, poslušnosti i duhovnom podvigu u jednom od najburnijih perioda crkvene istorije.
Njegovo ime vezuje se za vreme ikonoborne krize u Vizantiji, kada je car Lav Jermenin pokrenuo snažan progon poštovalaca svetih ikona. U takvom vremenu, kada je ispovedanje pravoslavne vere često značilo i stradanje, Prepodobni Jovan stoji uz svog duhovnog učitelja Svetog Grigorija Dekapolita i Svetog Josifa Pesmopisca, kao jedan od onih koji nisu odstupili od crkvenog predanja.
Prepodobni Jovan bio je učenik Svetog Grigorija Dekapolita, jednog od istaknutih podvižnika iz Isavrijskog Dekapolja. Postoje, kako predanje beleži, dve oblasti koje su nosile to ime: jedna u Palestini, pominjana i u Jevanđelju po Mateju, i druga u Isavriji, iz koje potiče Sveti Grigorije.
Još u mladosti Jovan napušta svetovni život i odlazi svom duhovnom ocu, gde prima monaški postrig. Od samog početka monaškog života odlikovao se smirenjem, poslušnošću i revnošću, što je, prema predanju, u velikoj meri radovalo i samog Svetog Grigorija, koji je u njemu video vernog učenika i saputnika u podvigu.
Zajedno su živeli u asketskom trudu, moleći se i boreći za očuvanje pravoslavne vere u vreme kada je ona bila izložena pritisku i osporavanju.
Kada je car Lav Jermenin obnovio ikonobornu jeresi i pokrenuo progon Crkve, Sveti Grigorije, Prepodobni Jovan i Sveti Josif Pesmopisac dolaze u Carigrad. Njihova misija nije bila politička, već isključivo duhovna: utvrđivanje vernih u ispovedanju pravoslavne vere i očuvanju svetih ikona.
U takvom delovanju Crkva ih pamti kao ispovednike, one koji su rečju i primerom branili predanje koje su primili.
U jednom trenutku Sveti Josif biva poslat u Rim, ali je na tom putu uhvaćen i zatočen na Kritu. Sveti Grigorije ubrzo potom odlazi iz ovog života, ostavljajući svog učenika Jovana da nastavi podvig u Carigradu.
Nakon smrti učitelja Prepodobni Jovan postaje iguman Dekapolitovog manastira u Carigradu. Taj period njegovog života obeležen je još intenzivnijim duhovnim trudom.
Predanje svedoči da je, primivši odgovornost igumana, još snažnije posvetio svoj život molitvi, podvigu i brizi za spasenje, ne samo monaha u manastiru već i svih koji su dolazili u kontakt s njim.
Njegova služba nije bila samo upravna, već pre svega duhovna, vođenje ljudi kroz primer života, a ne kroz reč.
Prepodobni Jovan upokojio se oko 820, mirno, nakon života ispunjenog podvigom i služenjem. Njegovo telo s poštovanjem sahranio je Sveti Josif Pesmopisac, i to blizu groba Svetog Grigorija Dekapolita, njegovog duhovnog oca.
Time je, kako se u predanju naglašava, i fizički potvrđena njihova duhovna povezanost, koja je trajala od monaškog početka, pa sve do večnosti.
Kasnije je Sveti Josif preneo njihove mošti u crkvu posvećenu Svetom Nikoli Čudotvorcu, čime je njihovo poštovanje dodatno učvršćeno u crkvenom predanju.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
Bio je rimski oficir, a potom je postao episkop i propovedao Jevanđelje među neznabošcima, uprkos progonima i stradanjima.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.