SVI SU BILI IZ REDOVA SEDAMDESETORICE! Danas slavimo Svete apostole Irodiona, Agava, Rufa i druge s njima
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Srpska pravoslavna crkva 27. aprila slavi Svetog Martina ispovednika, koji je bio rimski papa.
Papa je postao 5. jula 649 godine "baš u vreme jarosne raspre pravoslavnih s jereticima monotelitima (jedinovoljnicima)".
Tada je na prestolu bio Konstans II, unuk Iraklijev, a patrijarh carigradski bio je Pavle.
Da bi uspostavio mir u crkvi, car je napisao knjižicu Tipos, koja je bila veoma volji jeretika.
Papa Martin sazvao je sabor od 105 episkopa, na kome je osuđena ova knjižica.
U isto vreme papa je napisao pismo patrijarhu Pavlu moleći ga da se drži čiste vere pravoslavne "i da cara savetuje, da se okane jeretičkih mudrovanja".
To pismo razljutilo je i patrijarha i cara. Car je posla nekoga vojvodu Olimpija u Rim, da dovede papu u Carigrad i to vezanog.
Vojvoda se nije usudio da papu veže, ali je nagovorio jednog vojnika, da ga mačem ubije u crkvi. No kada vojnik uđe u crkvu s mačem, u momentu je oslepeo.
Tako je papa izbegao smrt.
U to vreme Saraceni su napali Siciliju. Vojvoda Olimpije otiša je tamo, gde je i umro.
"Tada spletkom patrijarhajeretika Pavla car posla drugog vojvodu, Teodora, da veže i dovede papu pod optužbom, da on, papa, stoji u dosluhu sa Saracenima, i da ne štuje Prečistu Bogomater".
Kada vojvoda stiže u Rim i pročita optužbu protiv pape, ovaj odgovori, da je to kleveta, da on nema nikakve zajednice sa Saracenima, protivnicima hrišćanstva, "a prečistu Bogomater ako ko ne štuje i ne ispoveda i njoj se ne klanja, da bude proklet i ovoga i onoga veka“.
No to ne izmeni vojvodinu odluku koji je papa vezao i doveo u Carigrad, gde je bolestan dugo ležao u tamnici, mučen teskobom i glađu, dok najzad ne bi osuđen na progonstvo u Herson.
Poživeo je još dve godine.
"Na dve godine pre njega umre okajani Pavle. I kad ga car poseti pred smrt, on okrete glavu duvaru i plakaše ispovedajući da je mnogo grešio protiv pape Martina, i moleći cara da Martina oslobodi".
Nastavniče Pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Martine premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovna, moli Hrista Boga, da spase duše naše.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Sveti mučenik Terentije (zajedno sa Afrikanom, Maksimom, Pompijem i još 36 saputnika) je ranohrišćanski svetitelj koji je stradao u 3. veku.
Skončao je u mukama 92. godine.
Još kao mlad postao je monah i učenik Prepodobnog Prokopija Dekapolita.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Sveti mučenik Evpsihije bio je blagorodnog porekla i vaspitan kao hrišćanin.
Sveti Agatopod je bio đakon, a Teodul čtec crkve u Solunu.
Prepodobni Josif je ispevao kanone i stihire mnogim svetiteljima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ispovednika po starom i Svetog apostola Marka po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog apostola Marka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.