ZAJEDNO MUČEN SA DVOJICOM DRUGOVA, JEDINI PREŽIVEO, A ONDA SE DESILO ČUDO! Danas slavimo Svetog mučenika Vasiliska!
Nakon što su Evtropije i Kleonik raspeti i izdahnuli 3. marta, Vasilisk je vraćen u tamnicu.
Pošto je nepokolebljivo odbijao da se odrekne Hrista, mučitelji su ga, posle stravičnih i dugotrajnih muka, na kraju zaklali 259. godine.
Srpska pravoslavna crkva 9. juna proslavlja Svetog sveštenomučenika Teraponta, episkopa sardijskog.
Sveti Terapont je služio kao episkop u gradu Sardu (oblast Lidija u Maloj Aziji). Dubokim propovedima i učenjem uspeo je da prevede mnoge helenske neznabožce iz idolopokloničke zablude u hrišćanstvo i da ih krsti.
Zbog tog uspešnog misionarskog rada, lokalni carski namesnik (knez) Julijan naredio je da ga uhvate. Okovali su ga i zatvorili u tamnicu, gde je dugo bio izložen strašnom gladovanju i žeđi.
Izveli su ga iz tamnice i javno izložili najljućim mukama. Okovanog su ga sprovodili kroz frigijski grad Sinaon.
Mučenje je nastavljeno i u galatijskom gradu Ankiri.
Najveće muke je pretrpeo kada su ga mučitelji doveli do reke Astale. Tu su ga skinuli, bio je totalno nag, položili na zemlju i vezali za četiri suva koca zabijena u zemlju. Nemilosrdno su ga tukli, toliko da su mu meso drali s kostiju, a zemlja je bila natopljena njegovom krvlju.
Ipak, svetitelj je nekim čudom preživeo, a Bog je proslavio njegovo trpljenje velikim znamenjem: četiri suva koca su istog trenutka ozelenela, pustila izdanke i prerasla u visoko, granato drveće. Lišće tog drveća postalo je lekovito, pa su mnogi bolesnici koji su dolazili na to mesto dobijali trenutno isceljenje od najtežih bolesti.
Nakon ovog čuda, ponovo je odveden u oblast Lidiju, blizu reke Germusa. Pošto je nepokolebljivo odbijao da se odrekne Hrista, mučitelji su ga na kraju zaklali 259. godine, za vreme vladavine rimskog cara Valerijana. Time je završio svoj zemaljski podvig i primio venac mučeništva.
Nakon što su Evtropije i Kleonik raspeti i izdahnuli 3. marta, Vasilisk je vraćen u tamnicu.
Najveći deo života proveo je u molitvi i postu na stubu (stolp), po čemu je i dobio naziv Stolpnik.
Kada je Jovan posečen, Irodijada je naredila da mu se glava ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se bojala da on ne vaskrsne.
Svetitelji su pripadali grupi Sedamdesetorice apostola.
U vreme zloglasnog Lava Jermenina svrgnut je sa arhijerejskog prestola zbog poštovanja ikona i poslat u izgnanstvo.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su zaustavljeni okrutni progoni hrišćana.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Karpa i Alfeja po starom i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Medarda, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelji su pripadali grupi Sedamdesetorice apostola.
Pred početak Petrovskog posta Crkva vernike podseća da se istinska priprema ne odvija za trpezom, već kroz praštanje, pomirenje i molitvu.
Ovaj dan otkriva retku sliku u bogosluženju: umesto pojedinačnih imena sabira se celo nebo svetih, a ovaj praznik istovremeno označava prelazak u novi crkveni ritam i početak pripreme za Petrovdanski post.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Čak 800.000 vernika se poklonilo Pojasu.
Upravo je molitva most koji povezuje čoveka sa neiscrpnim izvorom Božje ljubavi i milosrđa.
Ne radi se samo o drugoj osobi, već o unutrašnjim lomovima, izbegnutim razgovorima i emocijama koje se dugo guraju pod tepih - sve dok odnos ne počne da se raspada iznutra.
Dok jedni u njemu vide teret i još jednu obavezu posle Velikog posta, drugi u ovom periodu prepoznaju priliku da preispitaju navike, ojačaju volju i pronađu unutrašnju ravnotežu kroz jednostavne, ali snažne duhovne korake.