Kada je Jovan posečen, Irodijada je naredila da mu se glava ne sahranjuje zajedno sa telom, jer se bojala da on ne vaskrsne.
Srpska pravoslavna crkva 7. juna obeležava praznik posvećen Trećem obretenju glave Svetog Jovana Krstitelja tj. dan koji slavi "ponovni pronalazak" svetiteljeve glave.
Ovaj događaj se odigrao u 8. veku, za vreme vladavine cara Mihaila i patrijarha Ignjatija.
Stoga je uzela njegovu glavu i zakopala je na nekom skrivenom i beščesnom mestu, duboko u zemlju.
Eparhija mileševska
Sveti Jovan Krstitelj
Njena dvorkinja Jovana, dobra i blagočestiva, nije mogla da dozvoli da svetiteljeva glava ostane na beščesnomom mestu, pa ju je tajno iskopala i sahranila na Gori Jeleonskoj.
Posle izvesnog vremena neki znamenit vlastelin zamonašio se i s imenom Inokentije, nastanio se na Gori Jeleonskoj baš na onom mestu gde je glava Krstiteljeva bila zakopana.
"Želeći da zida sebi ćeliju, on kopaše duboko i nađe zemljan sud i u njemu glavu, za koju mu se javi tajanstveno, da je Krstiteljeva. On je celiva i zakopa na tom istom mestu".
U spomen na ova dva događaja proslavlja se prvo i drugo Obretenije glave Svetog Jovana Krstitelja.
Po Božjem promislu ta čudotvorna glava docnije išla je od ruke do ruke, ponirala u mrak zaborava i opet objavljivana, dok najzad nije u vreme blagočestive carice Teodore, majke Mihailove i žene Teofilove, i u vreme patrijarha Ignjatija, preneta u Carigrad.
U 8. veku za vreme ikonoborstva, glava Svetog Jovana je preneta u Komane, mesto progonstva Svetog Jovana Zlatousta. Ali kada je ikonoborstvo prestalo, za vreme vladavine cara Mihaila i patrijarha Ignjatija, 850. godine, glava Svetog Jovana je preneta u Carigrad i tamo položena u pridvornoj carskoj crkvi.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Treće obretenje glave svetog Jovana Krstitelja po starom i Svetog mučenika Teodota Ankirskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Roberta, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Treće obretenje glave svetog Jovana Krstitelja po starom i Svetog mučenika Teodota Ankirskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Roberta, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Trenutak kada se liturgijski završava period posvećen Silasku Svetog Duha nosi poruku da ono što je započeto na Duhove ne prestaje, već se nastavlja u životu Crkve i svakog vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Divnogorca po starom i Prepodobnog Visariona po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Norberta, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.