ON JE I SADA UZOR MNOGIM MONASIMA: Danas slavimo Prepodobnog Pahomija Velikog
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su zaustavljeni okrutni progoni hrišćana.
Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu. Ovaj carski rimski par proslavlja se zbog svoje uloge u širenju hrišćanstva, a ovaj dan je ujedno i gradska slava Niša, rodnog grada cara Konstantina, a i krsna slava mnogih Srba.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su okrutni progoni hrišćana zaustavljeni.
Carica Jelena, njegova majka, zaslužna je za pronalazak Časnog krsta na Golgoti.
Konstantinovi roditelji su bili car Konstancije Flor i carica Jelena. Flor je imao još dece od druge žene, a Jeleni je Konstantin bio sin jedinac.
Tri velike borbe imaše Konstantin kad se zacari: jednu protiv Maksencija, tiranina u Rimu, drugu protiv Skita na Dunavu i treću protiv Vizantinaca. Pred borbu sa Maksencijem, kada Konstantin beše u velikoj brizi i sumnji u uspeh svoj, javi mu se na danu presjajan krst na nebu, sav okićen zvezdama, i na krstu stajaše napisano: "Ovim pobeđuj".
"Car udivljen naredi da se skuje veliki krst, sličan onome što mu se javi, i da se nosi pred vojskom. Silom krsta, on zadobi slavnu pobedu nad brojno nadmoćnim neprijateljem. Maksencije se udavi u reci Tibru", piše u žitijama.
Odmah potom Konstantin je izdao znameniti Edikt u Milanu 313. godine, da prestanu gonjenja hrišćana.
Pobedivši Vizantince, sagradio je prestoni grad na Bosforu - Konstantinopolj.
"No pred tim Konstantin pade u tešku bolest prokaznu. Žrečevi i lekari savetovahu mu kao lek kupanje u krvi zaklane dece. No on to odbi. Tada mu se javiše apostoli Petar i Pavle i rekoše mu da potraži episkopa Silvestra koji će ga izlečiti od strašne bolesti".
Episkop ga je, prema predanju, krstio i podučavao hrišćanstvu, posle čega je i ozdravio.
"Kada nasta razdor u crkvi zbog smutljivog jeretika Arija, car sazva I vaseljenski sabor u Nikeji 325. godine, gde se jeres osudi, a pravoslavlje utvrdi".
Sveta Jelena, njegova majka, "revnovaše mnogo za veru Hristovu".
"Ona poseti Jerusalim i pronađe Časni krst Gospodnji, i sazida na Golgoti crkvu Vaskrsenja i još mnoge druge crkve po Svetoj zemlji".
Upokojila se u osamdesetoj godini 327. godine. Car Konstantin nadživeo je svoju majku za deset godina i upokojio se u svojoj šezdeset petoj godini u gradu Nikomidiji.
Sahranjen je u crkvi Svetih Apostola u Carigradu.
Kresta tvojego obraz na nebesi vidjev, i jakože Pavel zvanije ne ot čelovjek prijem, vo carjeh apostol tvoj Gospodi, carstvujuščij grad v rucje tvojej položi: jegože spasaj vsegda v mirje, molitvami Bogorodice, jedine čelovjekoljubče.
Nekadašnji vojnik i neznabožac tvrdio je da izvršava Božju zapovest kada je podizao kelije u pustom kraju Egipta, a ubrzo su mu počele pristizati hiljade monaha i učenika. Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima. Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo. Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Tropar - Sveti car Konstantin i carica Jelena (glas 8):
ON JE I SADA UZOR MNOGIM MONASIMA: Danas slavimo Prepodobnog Pahomija Velikog
MAJKA JE DOŠLA DA GA VRATI KUĆI, ALI JE PRED MANASTIROM DOŽIVELA ŽIVOTNI PREOKRET: Sutra je praznik Prepodobnog Teodora Osveštanog
ON JE PRVI IZGONIO DEMONE I ISCELJIVAO VERNI NAROD NA NAŠIM PROSTORIMA: Sutra slavimo Svetog apostola Andronika, prvog episkopa Panonije
BACILI SU GA U VRELU VODU, A ON JE ČUDOM BOŽJIM OSTAO NEPOVREĐEN: Crkva sutra slavi Svetog sveštenomučenika Patrikija
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Stradala je kao mučenica oko 308. godine, postavši jedan od najsvetlijih primera svedočanstava ranohrišćanske postojanosti i vere.
Pošto je nepokolebljivo odbijao da se odrekne Hrista, mučitelji su ga, posle stravičnih i dugotrajnih muka, na kraju zaklali 259. godine.
Za života je bio poznat po brojnim čudesima.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Stradala je kao mučenica oko 308. godine, postavši jedan od najsvetlijih primera svedočanstava ranohrišćanske postojanosti i vere.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog prepodobnog Nikitu Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom kalendaru obeležavaju Svetog Timoteja. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Josipa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Tanke, mirisne kore i sočan nadev od praziluka kriju se iza recepta koji ne traži ni kvasac ni rernu, a osvaja već na prvi zalogaj.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.