Krstovi, ikone i crkveni barjaci predvode vernike u molitvi, ali iza ovog prizora stoji tradicija čije korene nalazimo još u Svetom pismu.
Kada iz hrama izađu krstovi, ikone i crkveni barjaci, a za njima krenu sveštenstvo i verni narod, molitva dobija oblik zajedničkog krsnog hoda. Litija nije samo povorka ulicama grada niti crkveni običaj koji se vekovima prenosi iz naraštaja u naraštaj. Ona je izraz zajedničke vere i molitve, ali i svedočanstvo o tome da Crkva svoj molitveni život ne ograničava samo na prostor hrama.
Od biblijskih događaja do današnjih litijskih povorki, ovaj oblik molitvenog sabranja ima duboko značenje u životu Pravoslavne crkve. Zašto se litije održavaju, kako je nastala ova tradicija, šta ona znači vernicima danas i kako treba da se ponaša onaj ko u litiji učestvuje prvi put?
Šta je litija
Litija je velika molitvena povorka sa ikonama, krstovima i crkvenim barjacima. Održava se o Vaskrsu, na hramovne slave ili u posebnim prilikama, na primer, kao izraz zahvalnosti Bogu ili u teškim vremenima, tokom ratova, epidemija i prirodnih nepogoda. Litija može prolaziti oko hrama, ulicama grada ili duž neke duže trase, pa trajati i nekoliko dana.
Litija predstavlja bogosluženje koje se odvija i izvan hrama. Tada molitva izlazi u javni prostor i postaje vidljivi deo života zajednice.
Odakle potiče ova tradicija?
Koreni tradicije litijskih povorki mogu se pronaći već u Starom zavetu. Jedan od primera jeste sedmostruko obilaženje zidina Jerihona, kada su Izrailjci nosili Kovčeg zaveta, kao i prenošenje Kovčega koje je organizovao car David.
U Novom zavetu kao najznačajniji praobrazac litije može se posmatrati Hristov ulazak u Jerusalim.
Za začetnika litijskih povorki u hrišćanskoj Crkvi smatra se Sveti Jovan Zlatousti, koji je krajem IV veka u Carigradu organizovao verske povorke sa krstovima i svećama. To je bio odgovor svetitelja na delovanje arijanaca, koji su nešto ranije počeli da organizuju svoje povorke uz pevanje himni u prestonici.
Litijske povorke pomagale su vernicima da se okupe, budu zajedno u molitvi i učvrste u veri.
Foto: SPC
Litija
Zašto se održavaju litije i da li su nam potrebne danas
Litija okuplja i povezuje vernike. Zajedničko molitveno hodanje pomaže im da osete da su deo Crkve i Božjeg naroda, ali i da sa drugima podele trud i radost molitvenog zajedništva.
I danas litije predstavljaju važno svedočanstvo vere. Njima se proslavljaju Bog, Presveta Bogorodica i svetitelji, a vernici se zajedno mole za pomoć i blagodat Božju, za Crkvu i narod.
Za mnoge ljude učešće u litiji predstavlja prvi korak na putu vere. To je prilika da se nakratko udalje od svakodnevne užurbanosti i da osete da se hrišćanski život može živeti u svakom okruženju, kada je čovekov život usklađen sa Bogom.
Litija nije demonstracija niti obična šetnja, već nastavak molitve. Da bi učešće u njoj zaista bilo duhovno iskustvo, dobro je pridržavati se nekoliko jednostavnih pravila:
1. Ići mirno i sabrano, bez razgovora i nepotrebne užurbanosti.
2. Poštovati red, ne preticati druge i ne gurati se.
3. Moliti se u sebi ili zajedno sa ostalim učesnicima i pevati ukoliko poznajete crkvene pesme.
4. Odeća treba da bude pristojna i udobna, jer litija može dugo trajati.
5. Najvažnije je unutrašnje raspoloženje. U litiji ne treba učestvovati samo reda radi, već sa svešću da je to molitveni put koji prolazimo zajedno sa celom Crkvom.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
U besedi za utorak 14. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na merilo pred kojim padaju spoljašnja pripadnost, ime i poreklo, a ostaju samo srce i dela.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog mučenika Andreja Stratilata po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Crkvena Nova godina i Prepodobni Simeon Stolpnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Egidija, opata, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
U besedi za utorak 14. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na merilo pred kojim padaju spoljašnja pripadnost, ime i poreklo, a ostaju samo srce i dela.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.