Krstovi, ikone i crkveni barjaci predvode vernike u molitvi, ali iza ovog prizora stoji tradicija čije korene nalazimo još u Svetom pismu.
Kada iz hrama izađu krstovi, ikone i crkveni barjaci, a za njima krenu sveštenstvo i verni narod, molitva dobija oblik zajedničkog krsnog hoda. Litija nije samo povorka ulicama grada niti crkveni običaj koji se vekovima prenosi iz naraštaja u naraštaj. Ona je izraz zajedničke vere i molitve, ali i svedočanstvo o tome da Crkva svoj molitveni život ne ograničava samo na prostor hrama.
Od biblijskih događaja do današnjih litijskih povorki, ovaj oblik molitvenog sabranja ima duboko značenje u životu Pravoslavne crkve. Zašto se litije održavaju, kako je nastala ova tradicija, šta ona znači vernicima danas i kako treba da se ponaša onaj ko u litiji učestvuje prvi put?
Šta je litija
Litija je velika molitvena povorka sa ikonama, krstovima i crkvenim barjacima. Održava se o Vaskrsu, na hramovne slave ili u posebnim prilikama, na primer, kao izraz zahvalnosti Bogu ili u teškim vremenima, tokom ratova, epidemija i prirodnih nepogoda. Litija može prolaziti oko hrama, ulicama grada ili duž neke duže trase, pa trajati i nekoliko dana.
Litija predstavlja bogosluženje koje se odvija i izvan hrama. Tada molitva izlazi u javni prostor i postaje vidljivi deo života zajednice.
Odakle potiče ova tradicija?
Koreni tradicije litijskih povorki mogu se pronaći već u Starom zavetu. Jedan od primera jeste sedmostruko obilaženje zidina Jerihona, kada su Izrailjci nosili Kovčeg zaveta, kao i prenošenje Kovčega koje je organizovao car David.
U Novom zavetu kao najznačajniji praobrazac litije može se posmatrati Hristov ulazak u Jerusalim.
Za začetnika litijskih povorki u hrišćanskoj Crkvi smatra se Sveti Jovan Zlatousti, koji je krajem IV veka u Carigradu organizovao verske povorke sa krstovima i svećama. To je bio odgovor svetitelja na delovanje arijanaca, koji su nešto ranije počeli da organizuju svoje povorke uz pevanje himni u prestonici.
Litijske povorke pomagale su vernicima da se okupe, budu zajedno u molitvi i učvrste u veri.
Foto: SPC
Litija
Zašto se održavaju litije i da li su nam potrebne danas
Litija okuplja i povezuje vernike. Zajedničko molitveno hodanje pomaže im da osete da su deo Crkve i Božjeg naroda, ali i da sa drugima podele trud i radost molitvenog zajedništva.
I danas litije predstavljaju važno svedočanstvo vere. Njima se proslavljaju Bog, Presveta Bogorodica i svetitelji, a vernici se zajedno mole za pomoć i blagodat Božju, za Crkvu i narod.
Za mnoge ljude učešće u litiji predstavlja prvi korak na putu vere. To je prilika da se nakratko udalje od svakodnevne užurbanosti i da osete da se hrišćanski život može živeti u svakom okruženju, kada je čovekov život usklađen sa Bogom.
Litija nije demonstracija niti obična šetnja, već nastavak molitve. Da bi učešće u njoj zaista bilo duhovno iskustvo, dobro je pridržavati se nekoliko jednostavnih pravila:
1. Ići mirno i sabrano, bez razgovora i nepotrebne užurbanosti.
2. Poštovati red, ne preticati druge i ne gurati se.
3. Moliti se u sebi ili zajedno sa ostalim učesnicima i pevati ukoliko poznajete crkvene pesme.
4. Odeća treba da bude pristojna i udobna, jer litija može dugo trajati.
5. Najvažnije je unutrašnje raspoloženje. U litiji ne treba učestvovati samo reda radi, već sa svešću da je to molitveni put koji prolazimo zajedno sa celom Crkvom.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.