Snimci sveštenika i vladika na društvenim događajima često izazivaju burne polemike na društvenim mrežama.
Poslednjih godina sve češće se javljaju burne reakcije svaki put kada se na internetu pojavi snimak nekog sveštenika ili čak vladike koji peva tradicionalnu pesmu ili učestvuje u tradicionalnom plesu, odnosno kolu, na nekom društvenom događaju.
Pitanje koje se nameće jeste jednostavno: Od kada to skromno učešće jednog sveštenika u društvenom ili kulturnom događaju predstavlja greh?
Pravoslavna Crkva ne uči da je samo pevanje grešno. Naprotiv, čitav bogoslužbeni život Crkve prožet je himnama, melodijama i pojanjima. Vizantijsko pojanje predstavlja jedno od najvećih blaga pravoslavnog predanja.
Razlika koja se često zaboravlja
Isto se može reći i za tradicionalna kola. Tradicija je vekovima neraskidivo povezana sa saborima, praznicima, proslavama i društvenim okupljanjima u kojima su učestvovali i sveštenici i verni narod. Nešto sasvim drugo su neumerenost, neprilično ponašanje i prilagođavanje duhu sekularizacije, a nešto drugo je čovekovo učešće u trenutku radosti, uz očuvanje mere i dostojanstva.
Problem nastaje onda kada pojedinci izdvoje samo nekoliko sekundi iz nekog snimka i predstave ih kao navodni „skandal“. Sveštenik koji otpeva tradicionalnu pesmu na svadbi ili vladika koji nekoliko minuta zaigra u kolu ne krši nijedno crkveno pravilo.
Crkva je oduvek pravila jasnu razliku između greha i uobičajenog ljudskog života u zajednici.
Šta kažu crkveni predstavnici
Kako navode crkveni predstavnici za portal vimaorthodoxias.gr, učešće sveštenika u skromnom tradicionalnom kolu ili izvođenje tradicionalne pesme ne predstavlja greh niti može biti razlog za osudu.
- Jedno je pristojno i dostojanstveno ponašanje, a drugo je fanatizam. Ne možemo svaku ljudsku manifestaciju radosti proglašavati grehom. Crkva nije odvojena ni od grčke tradicije ni od ljudske zajednice - ističu oni.
Oni naglašavaju da sveštenik mora da čuva meru i dostojanstvo koje proizlazi iz njegove službe. Ipak, to nikako ne znači da mu je zabranjeno da u određenim prilikama zapeva ili zaigra.
Opasnost od stvaranja sablazni putem interneta
Društvene mreže često doprinose preuveličavanju pojedinih događaja. Kratak snimak od nekoliko sekundi može izazvati veliki broj komentara, iako ljudi često ne poznaju okolnosti u kojima je nastao niti čitav kontekst događaja.
Nažalost, postoje i slučajevi kada se šire teorije zavere ili krajnji stavovi prema kojima se čak i jednostavno učešće sveštenika na lokalnoj proslavi predstavlja kao „odstupanje od vere“.
Pravoslavno predanje, međutim, ne počiva na krajnostima, već na duhovnom rasuđivanju. Sveti Oci govore o meri, smirenju i budnosti duše, a ne o životu koji bi bio potpuno odvojen od svakog oblika ljudske radosti i izražavanja.
Suština je u nečem drugom
Pravo pitanje nije da li je neki sveštenik otpevao tradicionalnu pesmu ili zaigrao kolo na lokalnoj proslavi.
Pravo pitanje jeste da li on verno služi svom narodu, da li sa strahopoštovanjem i pobožnošću služi bogosluženja i Svete Tajne, da li svojim životom svedoči ljubav, smirenje i spremnost na služenje drugima.
U tome se ogleda vrednost svešteničke službe, a ne u kratkom trenutku zabeleženom kamerom tokom jedne ljudske radosti.
Pravoslavna crkva je oduvek od svojih sveštenika zahtevala ozbiljnost, odgovornost i meru. Ali nikada nije učila da skromna pesma ili tradicionalno kolo sami po sebi predstavljaju greh. Možda je danas, više nego ranije, potrebno više smirenosti, razboritosti i manje brzog osuđivanja, jer nas Sveti Oci uče da su osuda i kleveta greh.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog velikomučenika Pantelejmona po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti apostol Matija. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Terezije Benedikte od Krsta, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Italijanski dizajner kreirao je liturgijske odežde za Benedikta XVI, Franju i Lava XIV, dok njegove izjave o prihvatanju različitih ljudi sada izazivaju oštre reakcije u katoličkim krugovima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
I najverniji hrišćani ponekad se nađu pred dilemom: gde prestaje poverenje, a gde počinje lična odgovornost, a veliki svetitelji pravoslavlja nude trezven, dubok i iznenađujuće savremen odgovor o odnosu prema svešteniku.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Mitropolit crnogorsko-primorski osveštao je zvono za obnovljeni hram Svetog Georgija u Gorovićima, poručivši da ono okuplja narod na molitvu i donosi duhovni mir.
Praznik Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika okupio je Crkvu i narod u selu koje je prošlo kroz najteža iskušenja 1941. godine, ali je iz pepela ponovo vaskrslo kao simbol vere, nade i nepokolebljivog pamćenja.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.